Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-549/07 ("Aneks" d.o.o. Banja Luka i N. A.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-549/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 549/07, rješavajući apelaciju "Aneks" d.o.o. Banja Luka i Nebojše Antonijevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Aneks" d.o.o. Banja Luka i Nebojše Antonijevića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Pvl-06-000 025 od 15. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "Aneks" d.o.o. Banja Luka i Nebojša Antonijević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupa Irena Mojović, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 7. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Pvl-06-000 025 od 15. decembra 2006. godine.
2. Sud za prekršaje Banja Luka (u daljnjem tekstu: Sud za prekršaje) je rješenjem, broj X-
1548/04 od 3. marta 2006. godine, oglasio krivim apelante što su 23. januara 2004. godine, stavili u promet robu pobliže navedenu u izreci predmetnog rješenja, koja prethodno nije evidentirana u trgovačku knjigu na veliko, čime su počinili prekršaj iz člana 8. stav 1. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 52/01), te ih kaznio, i to apelanta "Aneks" d.o.o. Banja Luka kao pravno lice novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM, a apelanta Nebojšu Antonijevića kao odgovorno lice novčanom kaznom u iznosu od 300,00 KM.
3. Odlučujući o žalbi apelanata Okružni sud u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) je rješenjem, broj 011-0-Pžp-06-001066 od 27. juna 2006. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Okružni sud u obrazloženju svoje odluke navodi da su rezultati dokaznog postupka pružili prvostepenom sudu pouzdan osnov za zaključak da su apelanti zaista učinili prekršaj za koji su oglašeni krivim, a što nesumnjivo proizilazi iz zapisnika o izvršenoj inspekcijskoj kontroli i izjave saslušanog svjedoka. Na utvrđeno činjenično stanje i po mišljenju ovog suda prvostepeni sud je pravilno primjenio materijalni propis i pravilno apelantima izrekao kaznu.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Pvl-06-000 025 od 15. decembra 2006. godine, odbačen je kao nedozvoljen apelantov zahtjev za sudsku zaštitu izjavljen protiv rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Pžp-06-001066 od 27. juna 2006. godine. U obrazloženju navedenog rješenja se ističe da nije ispunjen zakonski uslov iz člana 253. Zakona o prekršajima («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 12/94, 16/95, 21/96 i 40/98) za dopustivost zahtjeva, jer apelantima nije izrečena zaštitna mjera oduzimanja robe, niti bilo koja druga zaštitna mjera propisana članom 253. Zakona o prekršajima, usljed čega nisu ispunjeni uslovi za podnošenje ovog vanrednog pravnog sredstva, što podneseni zahtjev za sudsku zaštitu čini nedozvoljenim.
5. Apelanti ističu da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek u smislu člana 13. Evropske konvencije. Osim toga, apelanti se žale da im je povrijeđeno i pravo iz člana III/2.c) Ustava Bosne i Hercegovine a u vezi sa članom 16. stav 1. Ustava Republike Srpske.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenjljivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Međutim, u ovom slučaju apelanti nisu izjavili apelaciju na rješenje Okružnog suda, kojim je potvrđeno rješenje Suda za prekršaje, a kojim je apelante oglasio krivim zbog počinjenog prekršaja iz člana 8. stav 1. Zakona o trgovini. Suprotno tome, apelanti su izjavili apelaciju na rješenja Vrhovnog suda, koje rješenje je doneseno u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao o zahtjevu za sudsku zaštitu postupka okončanog rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Pžp-06-001066 od 27. juna 2006. godine, a kojim nisu utvrđivana njihova građanska prava i obaveze u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već je samo odlučivano o procesnoj dopustivosti zahtjeva za sudsku zaštitu apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti se tom prilikom utvrđivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizilazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materiesa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U odnosu na ostale navode apelanata kako je Ustavni sud već utvrdio da se postupak povodom zahtjeva za sudsku zaštitu nije ticao utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata niti utvrđivanja bilo kojeg građanskog prava i obaveze, proizilazi da se i ostali navodi apelanata moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović