Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-741/08 (Z. C.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-741/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 741/08, rješavajući apelaciju Zvonimira Comparia, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonimira Comparia podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-

1753/04 od 17. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonimir Compari (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 6. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1753/04 od 17. decembra 2007. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj R-

711/02 od 29. marta 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-1753/04 od 17. decembra 2007. godine, odbijen je prijedlog apelanta kao predlagača za obezbjeđenje dokaza. Stavom drugim izreke prvostepenog rješenja je odlučeno da troškovi postupka padaju na teret apelantu kao predlagatelju.

3. Apelant se žali da mu je rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag protiv Švedske, od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske, od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjljivim.

6. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na obezbjeđenje dokaza ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Naime, obezbjeđenje dokaza, prema čl. 169, 170, 171 i 172. Zakona o parničnom postupku koji su se primjenjivali u konkretnom slučaju („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03), se može predložiti u toku kao i prije pokretanja parnice ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano. U konkretnom slučaju, apelant nije ponudio dokaze i razloge iz kojih se smatra da se kasnije taj dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje kasnije biti otežano, a što predstavlja jedan od osnovnih uslova na okolnosti opravdanosti osiguranja dokaza. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza, već je apelant svoja građanska prava i obaveze mogao ostvarivati u parnicama zbog kojih je i tražio konkretno obezbjeđenje dokaza. Stoga, Ustavni sud smatra da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjljiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite, apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Što se tiče apelantovog prigovora da je došlo do povrede prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po prijedlogu za obezbjeđenje dokaza, gdje je Ustavni sud već zaključio da se postupak povodom prijedloga za obezbjeđenje dokaza nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-741/08 (Z. C.) | Sudska praksa | Aktio