Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-835/07 (DOO «Arcade» Tuzla)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-835/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 835/07, rješavajući apelaciju DOO «Arcade» Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Arcade» Tuzla podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-U-000 435 od 11. januara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO «Arcade» Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 16. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-U-000 435 od 11. januara 2007. godine.

2. Kantonalni sud, rješavajući u upravnom sporu po tužbi apelanta protiv Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-05-11/03 od 17. decembra 2003. godine, u upravnoj stvari obračuna i plaćanja poreza, donio je Rješenje broj 003-0-U-

000 435 od 11. januara 2007. godine kojim je tužba apelanta odbačena. U obrazloženju svog rješenja Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 25. stav 1. tačka 6. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05) kojima je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da već postoji pravosnažna sudska odluka donijeta u upravnom sporu o istoj stvari. Sud je naveo da u konkretnom slučaju postoji pravosnažna presuda ovog suda broj U-122/05 od 23. juna 2006. godine kojom je poništeno Rješenje Ministarstva broj 07-05-11/03 od 17. decembra 2003. godine i predmet vraćen istom organu na ponovno odlučivanje, zbog čega nije dopušteno ponovno pokretanje upravnog spora o istoj stvari, u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi.

3. Apelant smatra da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Međutim, u ovom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda, koje je doneseno u fazi ocjene dopustivosti tužbe u upravnoj stvari obračuna i plaćanja poreza.

6. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari obračuna i plaćanja poreza, te će najprije utvrditi da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Ustavni sud se poziva na ustaljenu praksu Ustavnog suda, kao i praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, po kojoj se smatra da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj A

P-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u postupku koji se tiče primjene poreskog zakonodavstva, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-

547/03 od 26. avgusta 2004. godine). Budući da u apelantovom slučaju, Kantonalni sud nije raspravljao o apelantovim građanskim pravima i obavezama, već je samo utvrđivao procesnu dopustivost tužbe, a da Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da su navodi apelanta inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

7. Nadalje, apelant je naveo da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, a imajući u vidu da se u fazi ocjene dopustivosti tužbe u upravnoj stvari obračuna i plaćanja poreza nije odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima, Ustavni sud zaključuje da se ovi apelantovi navodi moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-835/07 (DOO «Arcade» Tuzla) | Sudska praksa | Aktio