Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-925/07 (G. V.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-925/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 925/07, rješavajući apelaciju Gojka Vladušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Vladušića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-
812/05 od 12. januara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž-400/04 od 3. februara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P-372/02 od 26. jula 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Gojko Vladušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 28. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-812/05 od 12. januara 2007. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-
400/04 od 3. februara 2005. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-372/02 od 26. jula 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-372/02 od 26. jula 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-400/04 od 3. februara 2005. godine, odbijen je kao neosnovan tužebeni zahtjev apelanta, podnesen protiv Preduzeća za poštanski saobraćaj RS, AD Banja Luka, RJ za poštanski saobraćaj Trebinje (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate razlike otpremnine, a kojim je apelant tražio da se tuženi obaveže da mu na ime razlike otpremnine isplati iznos od 3.379,30 KM, uz zatezne kamate po članu 1. Zakona o zateznim kamatama sve do isplate, te troškove postupka, a sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-812/05 od 12. januara 2007. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Također je zaključeno da, po ocjenu Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je, također, naveo da revizija apelanta nije ni blagovremena, obzirom da je drugostepenu presudu primio 15. februara 2005. godine, a reviziju predao 11. aprila 2005. godine, dakle po isteku roka iz člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku, te da su postojali zakonski uslovi da se revizija odbaci i kao neblagovremena.
4. Apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), već smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na "otpremninu prilikom odlaska u starosnu penziju". Međutim, iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-812/05 od 12. januara 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-400/04 od 3. februara 2005. godine.
8. Obzirom na to da je apelantu 15. februara 2005. godine uručena Presuda Okružnog suda, broj Gž-400/04 od 3. februara 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. marta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović