Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-931/07 (S. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-931/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 931/07, rješavajući apelaciju Savete Mitrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Savete Mitrović podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-06-000 762 od 12. decembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-490/05 od 6. juna 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Saveta Mitrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je 26. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 762 od 12. decembra 2006. godine i Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-490/05 od 6. juna 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-175/04 od 20. aprila 2005. godine, usvojen je tužbeni zahtjev apelantice, podnesen protiv Republike Srpske – Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena), radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, pa je utvrđeno da je nezakonito rješenje tužene o prestanku radnog odnosa, broj 01-1593/03 od 11. decembra 2003. godine i rješenje, broj 01-734/04 od 29. decembra 2004. godine, te su kao takva poništena, a utvrđeno je da je apelantica zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme, te je shodno tome, tužena obavezana da apelanticu vrati na rad i rasporedi na radno mjesto prema njenim stručnim i radnim sposobnostima, te da joj uspostavi sva prava iz radnog odnosa, kao i da joj neknadi troškove postupka u iznosu od 330,00 KM u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi tužene Okružni sud je presudom, broj Gž-490/05 od 6. juna 2006. godine, žalbu uvažio, pobijanu presudu preinačio i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 762 od 12. decembra 2006. godine, odbacio apelantičinu reviziju kao nedozvoljenu, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 1.000 KM, koliku vrijednot spora je apelantica označila u tužbi, što znači ispod iznosa propisanog članom 237. stav 2. ZPP.

5. Apelantica se nije direktno pozvala na povrede njenih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), već smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo da "konkuriše na radna mjesta kod Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, ravnopravno sa drugim radnicima". Međutim, iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na nediskriminaciju zagarantirano članom 14. Evropske konvencije, koje odgovara članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 762 od 12. decembra 2006. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-490/05 od 6. juna 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 12. decembra 2006. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. marta 2007. godine. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-931/07 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio