Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-971/07 (D. R. i M. G.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neovlašteno lice
- Apelacija preuranjena
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-971/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 971/07, rješavajući apelaciju Mileta Gojkovića i dr, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4, 5. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danijela Stanišića i Siniše Stanojevića, podnesena protiv Presuda Okružnog suda u Doboju, br. 013-0-Gž-06-000 656 od 20. feburara 2007. godine, 013-0-
Gž-06-000 636 od 3. novembra 2006. godine i 013-0-Gž-06-000 443 od 17. novembra 2006. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
Odbacuje se kao nedopuštene apelacije Mileta Gojkovića i Aleksandra Lukića podnesene protiv Presuda Okružnog suda u Doboju, br. 013-0-Gž-06-000 656 od 20. feburara 2007. godine i 013-0-
Gž-06-000 443 od 17. novembra 2006. godine, zato što su preuranjene.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dražena Radulovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 057 od 24. aprila 2007. godine i Presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-06-000 636 od 3. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje.
OBRAZLOŽENJE
1. Dražen Radulović i Mile Gojković koje zastupa Jovan Lj. Gostić, advokat iz Doboja, Aleksandar Lukić, Danijel Stanišić i Siniša Stanojević, koje zastupa Udruženje za zaštitu ljudskih prava i sloboda "Sloga" Doboj (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Doboja, podnijeli su 30. marta i 22. juna 2007. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu. Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-
07-000 057 od 24. aprila 2007. godine, te protiv Presuda Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), br. 013-0-Gž-06-000 636 od 3. novembra 2006. godine, 013-0-Gž-06-000 656 od 20. feburara 2007. godine i 013-0-Gž-06-000 443 od 17. novembra 2006. godine.
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta br. AP 971/07, AP 1875/07 i AP 1888/07 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 971/07.
3. Apelanti su protiv DOO "Lana" Doboj (u daljnjem tekstu: tuženi) podnijeli tužbe Osnovnom sudu u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi poništenja nezakonitog otkaza Ugovora o radu i isplate.
4. Presudama Osnovnog suda, br. Rs-353/04 od 19. maja 2006. godine, Rs-351/04 od 13. jula 2006. godine i Rs-352/04 od 14. jula 2006. godine, poništeni su kao nezakoniti ugovori o radu br. 8, 1. i 3. tuženog, te je naloženo tuženom da apelante, Mileta Gojića, Aleksandra Lukića i Dražena Radulovića, vrati na rad i rasporedi na poslove koje su obavljali prije otkaza ugovora o radu, da im isplati na ime neisplaćenih plata iznose pobliže navedene u dispozitivima predmetnih presuda, kao i da im naknadi troškove postupaka.
5. Presudama Okružnog suda, br. 013-0-Gž-06-000 656 od 20. feburara 2007. godine, 013-0-Gž-06-000 636 od 3. novembra 2006. godine i 013-0-Gž-06-000 443 od 17. novembra 2006. godine, uvažene su žalbe tuženog, preinačene presude Osnovnog suda i tužbeni zahtjevi apelanata, Mileta Gojića, Aleksandra Lukića i Dražena Radulovića ,su odbijeni kao neosnovani.
6. Apelant, Dražen Radulović je protiv drugostepene presude Okružnog suda, broj 013-0-
Gž-06-000 636 od 3. novembra 2006. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 057 od 24. aprila 2007. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu, obrazažući da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 100 KM, koliku vrijednost spora je apelant označio u tužbi, što znači ispod iznosa propisanog članom 237. stav 2. ZPP.
7. Također, apelanti, Mile Gojić i Aleksandar Lukić su u apelaciji naveli da su protiv osporenih drugostepenih presuda, br. 013-0-Gž-06-000 656 od 20. feburara 2007. godine i 013-0-Gž-
06-000 443 od 17. novembra 2006. godine, izjavili reviziju Vrhovnom sudu po kojoj je postupak još uvijek u toku.
8. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Herecgovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4., 5. i 14. Pravila Ustavnog suda..
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač.4., 5. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao rok za podnošenje apelacije; (5) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice; (14) apelacija je preuranjena;»
10. Apelanti su podnijeli apelacije protiv odluka koje su navedene u dispozitivu ove odluke. U skladu sa navedenim odredbama Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen i samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
11. Dakle, predmet pobijanja su Rješenje Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 057 od 24. aprila 2007. godine, kojim je odbačena revizija apelanta Dražena Radulovića izjavljena protiv presude Okružnog suda, 013-0-Gž-06-000 636 od 3. novembra 2006. godine, te presude Okružnog suda, br. 013-0-Gž-06-000 656 od 20. feburara 2007. godine i 013-0-Gž-06-000 443 od 17. novembra 2006. godine, kojima su uvažene žalbe tuženog, preinačene presude Osnovnog suda, br. Rs-353/04 od 19. maja 2006. godine, Rs-351/04 od 13. jula 2006. godine i Rs-352/04 od 14. jula 2006. godine, i tužbeni zahtjevi apelanata, Mileta Gojića i Aleksandra Lukića, su odbijeni kao neosnovani.
12. Apelant Dražen Radulović pobija Rješenje Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 057 od 24. aprila 2007. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 057 od 24. aprila 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, 013-0-Gž-06-000 636 od 3. novembra 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu 6. decembra 2006. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelaciju protiv navedene presude Okružnog suda Ustavnom sudu podnio 30. marta 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
13. Ustavni sud zapaža da apelanti, Danijel Stanišić i Siniša Stanojević, uopće nisu učestvovali u predmetnim parničnim postupcima, niti je u istim odlučivano o njihovim građanskim pravima i obavezama, stoga Ustavni sud zaključuje da apelanti, Danijel Stanišić i Siniša Stanojević, u smislu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, nisu ovlaštena lica za podnošenje apelacije.
14. Razmatrajući apelaciju apelanata, Mileta Gojkovića i Aleksandra Lukića, Ustavni sud je pošao od član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila, prema kojem se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
15. Ustavni sud konstatuje da je postupak o predmetu apelacije, nakon izjavljene revizije u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
16. Ustavni sud podsjeća na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku:
Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», broj 58/03) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Republika Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
17. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4, 5. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice i, konačno, ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović