Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/07 (D. Đ.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1006/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1006/07, rješavajući apelaciju Dragana Đurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Đurića podnesena radi pronalaženja i kažnjavanja lica koja su nad njim vršili torturu i zločine u logoru od 1993. do 1996. godine i radi isplate materijalne odštete za godine rada i mučenje u logoru, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Inđije, Republika Srbija, podnio je 5. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi pronalaženja i kažnjavanja lica koja su nad njim vršili torturu i zločine u logoru od 1993. do 1996. godine, i radi isplate materijalne odštete za godine rada i mučenje u logoru.

2. Apelant navodi da je zarobljen 26. juna 1993. godine i odveden u logor «Silos» gdje je podvrgnut mučenju i torturi, te raznim teškim poslovima, a iz zarobljeništva je pušten tako što je razmijenjen 12. januara 1996. godine, zbog čega i danas trpi posljedice.

3. Iz apelacije proizilazi da apelant zbog navedenog događaja nije pokrenuo nikakav postupak pred nekim od sudova, tužilaštava ili organima uprave.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na život, pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni, pravo da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti ili na prinudnom ili obaveznom radu, pravo na ličnu slobodu i bezbjednost, pravo na pravično suđenje i pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.a), b), c), d), e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu sa zahtjevom da se pronađu i kazne lica koja su ga držala u logoru «Silos» od 1993. do 1996. godine, kao i da mu se isplati odšteta za vrijeme koje je proveo u logoru. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da u cilju pronalaženja i kažnjavanja lica koja su ga držala u logoru podnese krivičnu prijavu nadležnom tužitelju, odnosno da podnese tužbu nadležnom redovnom sudu radi naknade materijalne štete. Međutim, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, a da prethodno nije pokrenuo odgovarajuće postupke pred nadležnim organima radi zaštite svojih prava, te samim tim nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/07 (D. Đ.) | Sudska praksa | Aktio