Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1046/07 (S. Š.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1046/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1046/07, rješavajući apelaciju
Senaida Šarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senaida Šarića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-
3117/05 od 12. januara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj I-9249/02 od 1. novembra 2005. godine i od 30. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Senaid Šarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, podnio je 6. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-3117/05 od 12. januara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-9249/02 od 1. novembra 2005. godine i od 30. juna 2005. godine.
2. Rješavajući po prijedlogu apelanta kao tražioca izvršenja u postupku protiv Federalnog ministarstva odbrane radi naknade materijalne štete nastale za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti, Općinski sud donio je rješenje, broj I-9249/02 od 30. juna 2005. godine, kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, odbacio apelantov prijedlog za izvršenje, te odlučio da se po pravosnažnosti ovog rješenja izvršna isprava, tj. rješenje Federalnog ministrastva odbrane, Odjel za odbranu Banovića, broj 19-07-03-03-99/R od 17. maja 2000. godine, treba dostaviti Komisiji za utvrđivanje i realizaciju potraživanja nastalih za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.
3. Apelant je 28. jula 2005. godine podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda, broj I-
9249/02 od 30. juna 2005. godine, ali je Općinski sud donio rješenje, broj I-9249/02 od 1. novembra 2005. godine, kojim je odbacio žalbu apelanta kao neblagovremenu, jer je ista izjavljena nakon proteka roka od osam dana od dana prijema osporenog rješenja.
4. Rješavajući po žalbi apelanta protiv rješenja, broj I-9249/02 od 1. novembra 2005. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj Gž-3117/05 od 12. januara 2007. godine, kojim je odbio žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio ožalbeno rješenje. Kantonalni sud je obrazložio da je prvostepeni sud pravilno zaključio u ožalbenom rješenju da je žalba apelanta neblagovremena, obzirom da je prema stanju spisa utvrđeno da mu je rješenje Općinskog suda, broj I-9249/02 od 30. juna 2005. godine, uručeno 15. jula 2005. godine, a protiv istog je izjavio žalbu 28. jula 2005. godine, tj. nakon isteka zakonskog roka za žalbu od osam dana od dana prijema rješenja.
5. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda, broj I-9249/02 od 1. novembra 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalbu apelanta podnesena protiv rješenje Općinskog suda, broj I-9249/02 od 30. juna 2005. godine, jer je ista podnesena van zakonskog roka od osam dana od dana prijema osporenog rješenja. Ovakav zaključak Općinskog suda potvrdio je i Kantonalni sud u svom rješenju, broj Gž-3117/05 od 12. januara 2007. godine godine, odbijajući apelantovu žalbu kao neosnovanu.
9. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju apelant propustio da u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, a koji se shodno primjenjuje i na izvršni postupak (član 21. Zakona o izvršnom postupku) podnese žalbu u roku od osam dana od dana prijema osporene odluke, već je istu podnio nakon isteka pomenutog roka. Propust apelanta da podnese žalbu u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritorno raspravljanje samog predmeta, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje. Pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović