Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1082/07 (A. R.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 323
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1082/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1082/07, rješavajući apelaciju Amire Rizvić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amire Rizvić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0-Kž-
06-000 309 od 23. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Travniku, broj 051-0-K-06 000 839 od 12. oktobra 2006. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Amira Rizvić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika, koju zastupa Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnijela je 13. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Kž-06-000 309 od 23. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 051-0-K-06 000 839 od 12. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 051-0-K-06 000 839 od 12. oktobra 2006. godine, Asim Ramulj je oglašen krivim za produženo krivično djelo u sticaju izazivanje opće opasnosti iz člana 323. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 36/03, 37/03, 21/04 i 18/05, u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i krivično djelo nedopušteno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. KZ FBiH, te osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, u koje se ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru. Apelantica i Belma Islamović, kao oštećene, su sa imovinsko pravnim zahtjevom upućene na građansku parnicu. Dalje je određeno da se Asimu Ramulju vraćaju privremeno oduzeti predmeti, kao i da se isti obavezuje na naknadu troškova krivičnog postupka i troškova paušala.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-Kž-06-000 309 od 23. februara 2007. godine, uvažena je žalba branitelja optuženog Asima Ramulja i preinačena u odluci o kazni presuda Općinskog suda od 12. oktobra 2006.godine, tako da je optuženom za krivično djelo izazivanje opće opasnosti iz člana 323. stav 1. KZ FBiH, činjenično pobliže opisano u izreci prvostepene presude, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, a uzima se utvrđenom kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci iz prvostepene presude, radi izvršenja krivičnog djela nedopušteno držanje oružja ili eksplozivnih materija iz člana 371. stav 1. KZ FBiH, činjenično pobliže opisano u izreci prvostepene presude, pa je optuženi Asim Ramulj, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Apelantica se žali da je sudovi nisu nikad pozvali, niti su joj bilo šta saopštili u vezi njenih procesnih prava u krivičnom postupku, te smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. U pogledu navoda apelantice da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se navedenim odredbama priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje uživa li apelantica zaštitu prava na pravično suđenje u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na predmet osporenog postupka i sadržaj apelacije.
7. Općinski sud je osporenom presudom Općinskog suda, broj 051-0-K-06 000 839 od 12. oktobra 2006. godine, koja je preinačena presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-Kž-06-000 309 od 23. februara 2007. godine u pogledu odluke o kazni, oglasio krivim Asima Ramulja i osudio ga na kaznu zatvora, a apelanticu sa imovinsko-pravnim zahtjevom uputio na parnicu.
8. Član 6. Evropske konvencije, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» nekog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, nego samo o pravu da se krivično gone treća lica, radi njihovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine).
9. Iz ovoga proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelantica ne žali na sudsku odluku o njenoj krivici, već je apelantica nezadovoljna odlukom suda kojom se pravosnažno okončao krivični postupak protiv druge osobe. Stoga, slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović