Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1100/07 (E. A.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1100/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1100/07, rješavajući apelaciju Edina Aganovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edina Aganovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-KŽ-

07-000024 od 6. marta 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj 022-0-KV-06-000 024 od 9. januara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Edin Aganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sanskog Mosta, podnio je 29. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-KŽ-07-000024 od 6. marta 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 022-0-KV-06-000 024 od 9. januara 2007. godine.

2. Pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj K-161/03 od 26. augusta 2003. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo prevare iz člana 282. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH, pa mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a istovremeno je određeno da se ova kazna neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine ne učini novo krivično djelo, te ukoliko u roku od šest mjeseci nadoknadi Sejfi Habiboviću (u daljnjem tekstu: oštećeni) štetu koja mu je pričinjena navedenim krivičnim djelom, u ukupnom iznosu od 32.275,02 KM.

3. Presudom Općinskog suda, broj 022-0-KV-06-000 016 od 5. decembra 2006. godine, apelantu je opozvana izrečena uslovna osluda, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. U obrazloženju ove presude je navedeno da apelant nije izvršio specijalni uslov koji je postavljen pravosnažnom presudom broj K-161/03 od 26. augusta 2003. godine, odnosno da nije oštećenom naknadio štetu pričinjenu krivičnim djelom, zbog čega mu je primjenom odredbe člana 421. stav 3. Zakona o krivičnom postupku FBiH, opozvana uslovna osuda na način kako je navedeno.

4. Apelant je, 14. decembra 2006. godine, Općinskom sudu podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka koji je okončan navedenom presudom Općinskog suda od 26. augusta 2003. godine. Općinski sud je rješenjem, broj 022-0-KV-06-000 024 od 9. januara 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-KŽ-07-000024 od 6. marta 2007. godine, odbacio zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka kao neosnovan.

5. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz čl. 13. i 17. Evropske konvencije, pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo iz člana 1. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana 2. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem su Kantonalni i Općinski sud odlučivali o zahtjevu apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj K-161/03 od 26. augusta 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li se u tom postupku odlučuje o krivičnoj optužbi protiv njega. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju na Rješenje Kantonalnog suda, broj 001-0-KŽ-07-000024 od 6. marta 2007. godine i Rješenje Općinskog suda, broj 022-0-KV-06-000 024 od 9. januara 2007. godine, kojim je odbačen njegov zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka.

9. Ustavni sud primjećuje da se u krivičnom postupku pred Općinskim sudom, u kojem je apelant oglašen krivim zbog krivičnog djela prevare iz člana 282. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH, odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv njega, pa Ustavni sud u smislu principa izraženog u prethodnim tačkama ove odluke zaključuje da se predmetni postupak po zahtjevu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ne tiče utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti u smislu člana 6. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.

10. U odnosu na ostale apelantove navode kako je Ustavni sud već utvrdio da se postupak povodom apelantovog zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka nije ticao utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta niti utvrđivanja bilo kojeg građanskog prava i obaveze, proizilazi da se i ostali apelantovi navodi moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1100/07 (E. A.) | Sudska praksa | Aktio