Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1125/07 (Rudnici ugljena «Tušnica» d.o.o. Livno)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1125/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1125/07, rješavajući apelaciju Rudnika ugljena «Tušnica» d.o.o. Livno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rudnika ugljena «Tušnica» d.o.o. Livno podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu, broj 010-0-GŽ-07-000-109 od 26. februara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu, broj I-123/02 od 6. decembra 2005. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Rudnici ugljena «Tušnica» d.o.o. Livno (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Janja Perković, podnio je 18. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-GŽ-07-000-109 od 26. februara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-123/02 od 6. decembra 2005. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj R-94/89 od 24. maja 1990. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj Gž-1728/90 od 16. oktobra 1991. godine, obavezan je apelant da isplati Ivi Maganjiću (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) određeni iznos.

3. Prvostepeni sud je zatim donio rješenje o izvršenju, protiv kojeg je apelant izjavio prigovor, pa je rješenjem prvostepenog suda prigovor apelanta djelomično usvojen, a djelomično odbijen. Apelant je protiv dijela rješenja kojim je prigovor odbijen izjavio žalbu. Rješenjem Višeg suda, broj GŽ- 128/94 od 5. augusta 1994. godine, ukinuto je rješenje prvostepenog suda, broj I-27/94 od 2. jula 1994. godine, u dijelu kojim je odbijen prigovor apelanta i predmet vraćen istom sudu na ponovni postupak.

4. Rješenjem Osnovnog suda, broj I-41/94 od 14. septembra 1995. godine, naloženo je Zavodu za platni promet Livno da sa žiro računa apelanta izvrši pljenidbu sredstava u iznosu od 48.229,00 DM na ime glavnice, te 1.882,00 kuna na ime troškova izvršenja, te tako zaprimljena sredstva dostavi na žiro račun tražioca izvršenja, međutim, rješenjem Višeg suda, broj GŽ-8/96 od 12. januara 1996. godine, navedeno rješenje je ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Apelant navodi da su dosuđena sredstva skinuta s njegovog računa i prebačena na račun tražioca izvršenja.

5. Apelant je zatim 7. februara 2002. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv tražioca izvršenja, a radi naplate (povrata) u iznosu od 48.734,50 KM, na temelju rješenja Višeg suda, broj GŽ-8/96 od 12. januara 1996. godine. Općinski sud je rješenjem, broj I-123/02 od 14. marta 2002. godine usvojio prijedlog za izvršenje apelanta.

6. Rješenjem Općinskog suda, broj I-123/02 od 6. decembra 2005. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 010-0-GŽ-07-000-109 od 26. februara 2007. godine, usvojen je prigovor tražioca izvršenja (izvršenika), obustavljeno izvršenje određeno rješenjem Općinskog suda, broj I-123/02 od 14. marta 2002. godine i ukinute sve provedene radnje.

7. Apelant se žali da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 010-0-GŽ-07-

000-109 od 26. februara 2007. godine i rješenje Općinskog suda, broj I-123/02 od 6. decembra 2005. godine, koji su doneseni u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. S obzirom da su predmetna rješenja donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

11. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđena su rješenjem Osnovnog suda, broj R-94/89 od 24. maja 1990. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg suda, broj Gž-

1728/90 od 16. oktobra 1991. godine, a kojim je utvrđena obaveza apelanta da tražiocu izvršenja isplati određeni iznos. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

12. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjima ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

13. Također, Ustavni sud zaključuje da se osporenim rješenjima nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se odlučivalo o tome da li su ispunjeni procesni uslovi za protivizvršenje. Prema tome, u konkretnom slučaju osporenim rješenjima nije došlo ni do miješanja u apelantovo prava na imovinu. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija i u odnosu na član II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1125/07 (Rudnici ugljena «Tušnica» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio