Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1128/07 (PP «Panić» Boljanić)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1128/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1128/07, rješavajući apelaciju PP «Panić» Boljanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PP «Panić» Boljanić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-
930/03 od 7. februara 2007. godine, Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Odbora za rješavanje poreskih žalbi broj 01/0104/413-288/03 od 7. jula 2003. godine, Rješenja Republičke uprave javnih prihoda Republike Srpske broj 03/45-00/02.456.6/99 od 3. maja 1999. godine i Rješenja Republičke uprave javnih prihoda, Područni centar Doboj broj 014/45-03-456-45 R/99 od 15. februara 1999. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. PP «Panić» Boljanić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-930/03 od 7. februara 2007. godine, Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Odbora za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) broj 01/0104/413-288/03 od 7. jula 2003. godine, Rješenja Republičke uprave javnih prihoda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: RUJP) broj 03/45-
00/02.456.6/99 od 3. maja 1999. godine i Rješenja Republičke uprave javnih prihoda, Područni centar Doboj (u daljnjem tekstu: Područni centar) broj 014/45-03-456-45 R/99 od 15. februara 1999. godine.
2. Rješenjem Područnog centra broj 014/45-03-456-45 R/99 od 15. februara 1999. godine naloženo je apelantu da uplati porez na promet proizvoda, posebni porez na promet za VRS i željeznicu, obračunane kamate na te obaveze i obračunatu naknadu za RUJP, u iznosima navedenim u dispozitivu rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je nakon provedenog postupka utvrđeno da apelant nema vrijednost kupljene robe evidentiranu na odgovarajućim kontima glavne knjige, te da se smatra da je izvršio promet proizvoda koji je oporeziv prema članu 19. Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 15/96). S obzirom da apelant nije obezbijedio dokaze da ispunjava uslove iz čl. 20. i 21. navedenog zakona smatra se obveznikom poreza na promet proizvoda shodno članu 25. Zakona o akcizama i porezu na promet, te istovremeno i posebnih poreza na promet za VRS i željeznicu.
3. RUJP, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Područnog centra broj 014/45-03-
456-45 R/99 od 15. februara 1999. godine, donijela je Rješenje broj 03/45-00/02.456.6/99 od 3. maja 1999. godine kojim je žalba apelanta odbijena.
4. Rješenjem Ministarstva finansija broj 01/0104/413-288/03 od 7. jula 2003. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem RUJP broj 03/45-
00/02.456.6/99 od 3. maja 1999. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da se nalaz vještaka finansijske struke, na koji se apelant pozvao, ne može smatrati novim dokazom koji bi mogao biti razlog za ponavljanje postupka budući da je već bio razmotren i ocjenjen u ranijem postupku.
5. Protiv Rješenja Ministarstva finansija broj 01/0104/413-288/03 od 7. jula 2003. godine apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu koji je Presudom broj U-930/03 od 7. februara 2007. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.
6. Apelant smatra da su pobijane odluke zasnovane na nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju, iz čega proizilazi da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant traži da se ponište odluke donesene u postupku naplate poreza i u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. U pogledu pobijanih odluka Vrhovnog suda i Ministarstva finansija kojima je odlučeno o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem RUJP broj 03/45-
00/02.456.6/99 od 3. maja 1999. godine, Ustavni sud smatra da je, prije svega, potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku koji je okončan pobijanom Presudom Vrhovnog suda broj U-930/03 od 7. februara 2007. godine nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u tom dijelu u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U pogledu pobijanih odluka RUJP i Područnog centra kojima je apelantu naložena uplata poreza na promet proizvoda, Ustavni sud podsjeća da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na promet proizvoda, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da su i ovi navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović