Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1137/07 (R. V.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1137/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1137/07, rješavajući apelaciju Ranka Vlahe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranka Vlahe podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000184 od 6. februara 2007. godine i presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-784/05 od 16. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ranko Vlaho (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 19. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-
000184 od 6. februara 2007. godine i presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-784/05 od 16. novembra 2005. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-784/05 od 16. novembra 2005. godine, uvažena je žalba «Croatia osiguranje» d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tužitelj), presuda Općinskog suda Mostar, broj Mal-872/03-I od 30. marta 2005. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, preinačena na način da je apelant obavezan da isplati tužitelju na ime regresnog duga iznos od 1.450,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000184 od 6. februara 2007. godine, odbacio apelantovu reviziju protiv presude Kantonalnog suda, obrazlažući da pobijani dio drugostepene presude ne prelazi vrijednosni cenzus od 10.000,00 KM predviđen odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06), a niti su ispunjene zakonske pretpostavke iz člana 237. stav 3. istog Zakona za dopustivost revizije.
4. Iako apelant, u navodima apelacije nije eksplicitno naveo koje mu je ustavno pravo osporenim odlukama povrijeđeno, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-000184 od 6. februara 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-784/05 od 16. novembra 2005. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je apelant 8. decembra 2005. godine izjavio reviziju, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. aprila 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović