Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1186/07 (R. S.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1186/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1186/07, rješavajući apelaciju

Ramadana Simnice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ramadana Simnice, podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-U-06-

000 149 od 27. februara 2007. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske, broj 16-562-951/06 od 18. augusta 2006. godine, i zaključka Odjeljenja za opštu upravu Opštine Šamac, broj 04-562-1/06 od 24. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramadan Simnica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca, podnio je 21. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-U-06-000 149 od 27. februara 2007. godine, rješenja Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 16-562-951/06 od 18. augusta 2006. godine, i zaključka Odjeljenja za opštu upravu Opštine Šamac (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 04-562-1/06 od 24. januara 2006. godine.

2. Rješavajući po zahtjevu apelanta za priznavanje prava na porodičnu invalidninu, Odjeljenje je donijelo zaključak, broj 04-562-1/06 od 24. januara 2006. godine, kojim je odbacilo zahtjev apelanta kao neblagovremen. U obrazloženju zaključka je navedeno da je prema članu 124. stav 2 Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 46/04 i 53/04) propisano je da lica koja nisu podnijela zahtjev za priznavanje statusa, odnosno prava za koja je dan ispunjenja uslova nastupio prije stupanja na snagu tog zakona mogu podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Navedeni zakon stupio je na snagu 29. maja 2004. godine, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva za priznavanje statusa, odnosno prava istekao je 29. novembra 2004. godine. Budući da je apelant zahtjev podnio 11. januara 2006. godine, Odjeljenje je zaključilo da je njegov zahtjev neblagovremen.

3. Protiv zaključka Odjeljenja, broj 04-562-1/06 od 24. januara 2006. godine, apelant je podnio žalbu, ali je Ministarstvo donijelo rješenje, broj 16-562-951/06 od 18. augusta 2006. godine, kojim je njegovu žalbu odbilo kao neosnovanu, podržavajući stav prvostepenog organa u osporenom zaključku.

4. Rješavajući po tužbi apelanta u upravnom sporu koji je pokrenuo protiv rješenja Ministarstva, broj 16-562-951/06 od 18. augusta 2006. godine, Okružni sud je donio presudu, broj 013-0-U-06-000 149 od 27. februara 2007. godine, kojom je tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. Okružni sud je obrazložio da je rok propisan članom 124. stav 2. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske, strogo određen i materijalno prekluzivan, te da je apelantu, propustom da podnese zahtjev za ostvarivanje svojih prava u za to propisanom zakonskom roku, prestala mogućnost takvog zahtijevanja, odnosno prestalo je pravo na porodičnu invalidninu. Nadalje, Okružni sud je zaključio su i prvostepeni i drugostepeni organ donijeli odluke u potpunosti u skladu sa zakonom.

5. Apelant se žali na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava iz člana 1. i 3. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju odbačen je zahtjev apelanta za priznavanje prava na porodičnu invalidninu kao neblagovremen. Ovakav stav potvrdilo je i Ministarstvo u osporenom rješenju, broj 16-562-951/06 od 18. augusta 2006. godine. Odlučujući u upravnom sporu po apelantovoj tužbi, Okružni sud je zaključio da je rješenje Ministarstva, kao i odluka prvostepenog organa, u skladu sa zakonom, te je tužbu apelanta odbio kao neosnovanu.

9. U vezi sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju apelant propustio da u skladu sa odredbama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske podnese zahtjev za priznavanje prava na porodičnu invalidninu, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno najkasnije do 29. novembra 2004.godine, već je isti podnio 11. januara 2006. godine, tj. nakon isteka pomenutog roka. Propust apelanta da podnese zahtjev u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritorno raspravljanje samog predmeta, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje. Pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1186/07 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio