Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1256/07 (Đ. P.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1256/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP-1256/07, rješavajući apelaciju Đorđe Perovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđe Perovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-
62/05 od 4. aprila 2007. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj U-3/05 od 27. juna 2005. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske broj 1125829863 od 23. jula 2004. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Doboj matični broj 1125829863 od 28. februara 2004. godine i broj 0001125829863 od 1. oktobra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđo Perović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je, 2. maja 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-62/05 od 4. aprila 2007. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-3/05 od 27. juna 2005. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1125829863 od 23. jula 2004. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Doboj (u daljnjem tekstu: Filijala Doboj) matični broj 1125829863 od 28. februara 2004. godine i broj 0001125829863 od 1. oktobra 2002. godine.
2. Rješenjem Fonda PIO broj 1125829863 od 6. oktobra 2003. godine, uvažena je žalba apelanta podnesena protiv rješenja Filijale Doboj broj 0001125829863 od 1. oktobra 2002. godine, kojim je apelantu određen novi iznos starosne penzije, te je osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.
3. U ponovnom postupku, rješenjem Filijale Doboj matični broj 1125829863 od 28. februara 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Fonda PIO broj 1125829863 od 23. jula 2004. godine, apelantu su određeni novi iznosi starosne penzije, bliže označeni u dispozitivu rješenja. Takođe, određeno je da će se tako određena penzija usklađivati mjesečno prema stanju sredstava u Fondu namjenjenih za isplatu penzija, te da će se isplata po rješenju vršiti počev od 1. oktobra 2002. godine.
4. Protiv rješenja Fonda PIO broj 1125829863 od 23. jula 2004. godine, apelant je pokrenuo upravni spor. Okružni sud je presudom broj U-3/05 od 27. juna 2005. godine, odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.
5. Apelant je, 23. jula 2005. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj U-3/05 od 27. juna 2005. godine, koji je presudom Vrhovnog suda broj Uvl-62/05 od 4. aprila 2007. godine, odbijen kao neosnovan.
6. Apelant nije eksplicitno naveo koja ustavna prava smatra da su povrijeđena osporenim odlukama, ali iz navoda apelacije proizilazi da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. pravila Ustavnog suda..
9. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske presude odbijen kao neosnovan, to je u njegovm slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
10. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda broj U-3/05 od 27. juna 2005. godine, koja uručena apelantu, u svakom slučaju, prije 23. jula 2005. godine, kada je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje predmetne presude, apelacija je podnesena Ustavnom sudu 2. maja 2007. godine. Iz ovoga proizilazi da je apelant protiv konačne odluke podnio apelaciju nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio konačnu odluku.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović