Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1410/07 (B. Č.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1410/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1410/07, rješavajući apelaciju
Branka Čučkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Čučkovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 142 od 30. marta 2007. godine, i presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-06-000001 od 11. septembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Čučković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 11. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 142 od 30. marta 2007. godine, i presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-06-000001 od 11. septembra 2006. godine.
2. U postupku koji je apelant pokrenuo protiv MDP «Elektroprivreda Republike Srpske», ZDP «Hidroelektrane na Trebišnjici» (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate kredita za stambenu izgradnju, Osnovni sud je donio presudu, broj P-82/05 od 7. septembra 2005. godine, kojom je utvrđeno je tuženi dužan apelantu isplatiti iznos od 10.000 KM na ime kredita za stambenu izgradnju, sa rokom otplate od dvadeset godina i kamatnom stopom od 2%, te mu nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.000 KM.
3. Rješavajući po žalbi tuženog, Okružni sud donio je presudu, broj 015-0-Gž-06-000001 od 11. septembra 2006. godine, kojom je žalbu tuženog uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je tužbeni zahtjev apelanta odbio.
4. Apelant je 9. oktobra 2006. godine izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000001 od 11. septembra 2006. godine.
5. Vrhovni sud donio je rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 142 od 30. marta 2007. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da je konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 10.000 KM, na koji iznos se odnosi novčano potraživanje apelanta, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03 i 74/05-u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dozvoljena. Sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom slučaju nije, u smislu člana 237. stav 3. ZPP, od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
6. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
9. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, 118-0-
Rev-07-000 142 od 30. marta 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 015-0-Gž-06-000001 od 11. septembra 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je apelant protiv iste izjavio reviziju Vrhovnom sudu, 9. oktobra 2006. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. maja 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović