Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1416/07 (J. M.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1416/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1416/07, rješavajući apelaciju
Jove Mitrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Mitrovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-07-000 139 od 30. marta 2007. godine, i presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Ž-347/05 od 12. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovo Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 10. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 139 od 30. marta 2007. godine, i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-347/05 od 12. oktobra 2006. godine.
2. Rješavajući po tužbi apelanta protiv tuženog d.o.o. «Novi rudnici Ljubija» iz Prijedora (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, Osnovni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu, broj Rs-201/04 od 10. juna 2005. godine, kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanta i utvrdio da je nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu direktora tuženog, broj 81-
47/04 od 29. oktobra 2004. godine, i to u članu 2. gdje umjesto iznosa 1.325, 40 KM treba da stoji iznos od 3.341, 52 KM, te je tuženi obavezan da apelantu na ime razlike otpremnine isplati iznos od 2.016, 12 KM a na ime razlike plate za period od 16. augusta 2004. do 31. januara 2005. godine ukupan iznos od 831, 52 KM, sve sa zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate, te je tuženi obavezan da apelatnu nadoknadi troškove spora u iznosu od 300 KM. Nadalje, Osnovni sud je višak tužbenog zahtjeva apelanta, od dosuđenih 2.847, 64 KM do traženih 4.643, 46 KM, odbio kao neosnovan.
3. Odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Osnovnog suda, broj Rs-201/04 od 10. juna 2005. godine, Okružni sud donio je presudu, broj Ž-347/05 od 12. oktobra 2006. godine, kojom je žalbu djelimično uvažio i ožalbenu presudu preinačio u dosuđujućem dijelu na način da je odbio zahtjev apelanta za isplatu razlike plate za period od 16. augusta do 29. oktobra 2004. godine u ukupnom iznosu od 367, 42 KM i razlike otpremnine u iznosu od 2.016, 12 KM, dok je u preostalom dosuđujućem dijelu, a koji se odnosi na isplatu razlike plate za period od 29. oktobra 2004. do 31. januara 2005. godine u iznosu od 464, 10 KM i dosuđenih zateznih kamata na ovaj iznos, žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda u ovom dijelu potvrđena.
4. Odlučujući o reviziji apelanta Vrhovni sud je donio rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 139 od 30. marta 2007. godine, kojim je reviziju odbacio kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 4.643, 46 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03 i 74/05- u daljnjem tekstu:ZPP), revizija nije dozvoljena. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje niti razlozi za primjenu člana 237. stava 3. ZPP.
5. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 139 od 30. marta 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Ž-347/05 od 12. oktobra 2006. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu 13. novembra 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Ž-347/05 od 12. oktobra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. maja 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presuda Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović