Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1454/07 (D. T.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1454/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1454/07, rješavajući apelaciju

Dmitra Tihostupa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dmitra Tihostupa, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-07-000 175 od 13. aprila 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-194/04 od 17. novembra 2006. godine, i presude Osnovnog suda u Prijedoru, broj P-2/2001 od 17. novembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dmitar Tihostup (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, podnio je 17. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 175 od 13. aprila 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-194/04 od 17. novembra 2006. godine, i presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-2/2001 od 17. novembra 2003. godine.

2. Rješavajući po tužbi apelanta protiv OJDKP «Vodovod» Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete nastale na nekretninama u njegovom vlasništvu od strane tuženog, Osnovni sud donio je presudu, broj P-2/2001 od 17. novembra 2003. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan. Osnovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju nema dovoljno dokaza da je, i u kolikom obimu, tuženi prouzrokovao štetu na imovini apelanta.

3. Apelant je protiv presude Osnovnog suda, broj P-2/2001 od 17. novembra 2003. godine, podnio žalbu, ali je Okružni sud donio presudu, broj Gž-194/04 od 17. novembra 2006. godine, kojom je njegovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Protiv presude Okružnog suda, broj Gž-194/04 od 17. novembra 2006. godine, apelant je 21. decembra 2006. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

5. Vrhovni sud je donio rješenje, broj 118-0-Rev-07-000 175 od 13. aprila 2007. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 1.098,80 KM, koji iznos je apelant potraživao postavljenim tužbenim zahtjevom, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03 i 74/05), te kako revizija nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, u smislu stava 3. navedenog člana, sud je zaključio da revizija u konkretnom slučaju nije dozvoljena.

6. Apelant se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i člana 17. stav 2. Deklaracije o ljudskim pravima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 175 od 13. aprila 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj Gž-194/04 od 17. novembra 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je apelant protiv iste izjavio reviziju Vrhovnom sudu, 21. decembra 2006. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. maja 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1454/07 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio