Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1583/07 (S. A.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1583/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1583/07, rješavajući apelaciju Senada Alijagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Alijagića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-

07-000 201 od 16. maja 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci, broj RS-130/99 od 27. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Alijagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Sarajeva, podnio je 1. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-07-000 201 od 16. maja 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-130/99 od 27. februara 2007. godine.

2. Osnovni sud je, po tužbi apelanta protiv DP "Veselin Masleša" Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi zaštite prava iz radnog odnosa, donio rješenje, broj RS-130/99 od 10. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Ž-400/02 od 15. marta 2005. godine, kojim je tužba apelanta odbačena kao nedozvoljena. Sud je u obrazloženju predmetnog rješenja naveo da je apelant u smislu odredbe člana 80. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa propustio rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava u smislu odredbe člana 83. stav 2. istog zakona.

3. Odlučujući o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Osnovnog suda suda, broj RS-130/99 od 10. oktobra 2002. godine, Osnovni sud je donio rješenje, broj RS-130/99 od 27. februara 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Ž-07-000 201 od 16. maja 2007. godine, kojim je odbio prijedlog apelanta za ponavljanje postupka kao neosnovan.

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem su Osnovni i Okružni sud odlučivali o zahtjevu apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnim rješenjem Osnovnog suda, broj RS-130/99 od 10. oktobra 2002. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta».

7. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 563/05 od 28. juna 2005. godine), Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njenih građanskih prava i obaveza.

8. Ustavni sud u smislu principa izraženog u prethodnoj tačci ove odluke zaključuje da se cijeli postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka povodom kojeg je donesena pobijana odluka, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje koje se apelacijom postavlja ne ulazi u domen člana 6. stav

1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Apelant također navodi da je zbog odbijanja njegovog zahtjeva za ponavljanje postupka došlo do povrede prava na imovinu, te da je u tom smislu povrijeđen člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluke donesene u postupku po zahtjevu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluke donesene u pravosnažno okončanom praničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom zahtjeva za obnovu pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1583/07 (S. A.) | Sudska praksa | Aktio