Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1667/07 (M. M)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Platni nalog
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1667/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1667/07, rješavajući apelaciju M. M., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija M. M. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj GŽ: 592/05 od 15. maja 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Vlasenici broj I-176/2005 od 22. jula 2005. godine i od 23. marta 2005. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića podnio je 9. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj GŽ: 592/05 od 15. maja 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-176/2005 od 22. jula 2005. godine i od 23. marta 2005. godine.

2. Osnovni sud, postupajući po prijedlogu JP Radio-televizija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), donio je Rješenje broj I-176/05 od 23. marta 2005. godine kojim je dozvoljeno izvršenje pravosnažnog platnog naloga broj 12281 od 22. novembra 2004. godine, radi novčanog potraživanja u iznosu od 65,00 KM, naplatom duga putem blagajne preduzeća u kom je apelant zaposlen ili od Fonda PIO u kom apelant prima penziju. Alternativno je određeno da, ukoliko namirenje nije moguće izvršiti na navedeni način, izvršenje sprovesti procjenom, pljenidbom i prodajom apelantovih pokretnih stvari, te namirenjem tražioca izvršenja iz novčanog iznosa dobijenog prodajom.

3. Odlučujući o apelantovom prigovoru protiv Rješenja o izvršenju broj I-176/05 od 23. marta 2005. godine, Osnovni sud je donio Rješenje broj I-176/2005 od 22. jula 2005. godine kojim je odbijen apelantov prigovor kao neosnovan. U obrazloženju Rješenja je navedeno da je platni nalog, po kom apelant duguje tražiocu izvršenja na ime RTV takse ukupni iznos od 65,00 KM, dostavljen apelantu 8. decembra 2004. godine, koji je apelant odbio da primi, čime se dostavljanje smatra izvršenim. Dalje se navodi da je članom 53 stav 4 Zakona o Radio-televiziji Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 22/2003) propisano da platni nalog na koji nije izjavljen prigovor postaje pravosnažan i predstavlja izvršni naslov, a članom 23 stav 1 tačka 4 Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03 i 64/05, u daljnjem tekstu: ZIP) propisano je da su izvršne isprave i druge isprave koje su zakonom određene kao izvršne isprave. S obzirom na to da je platni nalog postao pravosnažan 16. decembra 2004. godine, sud je zaključio da ne postoje razlozi u smislu člana 47 ZIP-a koji sprečavaju izvršenje.

4. Protiv Rješenja Osnovnog suda broj I-176/2005 od 22. jula 2005. godine apelant je podnio žalbu Okružnom sudu, koji je Rješenjem broj GŽ: 592/05 od 15. maja 2007. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju Rješenja Okružni sud je prihvatio razloge prvostepenog suda u vezi sa odbijanjem apelantovog prigovora, te je istakao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je platni nalog propisno uručen apelantu. Sud je dalje naveo da su apelantovi žalbeni navodi kojima se ukazuje na povredu postupka neosnovani, jer je članom 6 Zakona o parničkom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03) propisano da se ravnopravno upotrebljavaju jezici srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda, a da su zvanična pisma ćirilica i latinica. Dalje se navodi da je u formulaciji navedenog člana dato pravo sudu da sam odredi na kom jeziku će komunicirati sa strankama i drugim učesnicima u postupku, te da apelantu nije uskraćeno pravo da koristi ćirilično pismo.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak u krivičnim i građanskim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na obrazovanje iz člana II/3l) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Konkretno, apelant osporava odluke redovnih sudova donesene u izvršnom postupku, pokrenutom zbog neizmirenja apelantovih obaveza povodom plaćanja RTV pretplate, a na osnovu izdatog platnog naloga na koji apelant nije izjavio prigovor. Shodno tome, Ustavni sud, prije svega, treba da odgovori na pitanje da li se izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6 Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava prema kojoj se odluke donesene u izvršnom postupku nužno ne odnose na novo i posebno utvrđivanje građanskih prava i obaveza u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezlutat tog postupka (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbah protiv Savezne Republike Nemačke, broj 11258/84 O.I. 46 i K. protiv Švedske , broj 13800/88 O.I. 94). Ustavni sud u svojoj Odluci broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 18/04) podržao je praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršnog postupka ne potpadaju pod član 6 Evropske konvencije, izuzev ako se njima utvrđuju nova građanska prava i obaveze koji se tiču podnosioca apelacije.

9. Apelantova obaveza da plati RTV pretplatu određena je platnim nalogom broj 12281 od 22. novembra 2004. godine prema kom apelant nije postupio, niti ga je osporavao. U izvršnom postupku, u kom su donesena rješenja koja apelant osporava, nisu utvrđivana nikakava nova građanska prava, niti obaveze za apelanta, već se radi o donošenju rješenja s ciljem prinudnog izvršenja nad izvršenikom zbog njegovog nepostupanja po izdatom platnom nalogu kojim je određena njegova obaveza. Stoga, odluke koje apelant osporava ne potpadaju pod zaštitu člana 6 Evropske konvencije, a u konkretnom slučaju član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud, dalje, konstatuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovim pravima iz člana II/3f), k) i l) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 8 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su apelantovi navodi i u ovom dijelu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedozvoljena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1667/07 (M. M) | Sudska praksa | Aktio