Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1708/06 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1708/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1708/06, rješavajući apelaciju
Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-759/05 od 23. maja 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj GŽ:436/05 od 20. maja 2005. godine i presude, broj Gž:1021/04 od 24. januara 2005. godine te rješenja Općinskog suda Mostar, broj P-408/04 od 7. marta 2005. godine i presude, broj P.408/04 od 28. septembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-759/05 od 23. maja 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ:436/05 od 20. maja 2005. godine i presude istog suda, broj Gž:1021/04 od 24. januara 2005. godine, te rješenja Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-408/04 od 7. marta 2005. godine i presude istog suda, broj P.408/04 od 28. septembra 2004. godine.
2. Rješavajući po tužbi K.M. protiv apelanta, u vezi prestanka radnog odnosa, Općinski sud donio je presudu, broj P.408/04 od 28. septembra 2004. godine, kojom se poništavaju kao nezakonita rješenja apelanta, br.02-03/1-36-116-4/04 od 27. januara 2004. godine i 02-03/1-36-3011-6/03 od 12. decembra 2003. godine, a apelantu se nalaže da K.M. isplati na ime neisplaćenih plaća iznos od 1.150.56 KM mjesečno, počevši od januara 2004. godine pa ubuduće do povratka tužitelja na posao.
3. Odlučujući po žalbi apelanta Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž:1021/04 od 24. januara 2005. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu apelanta, pobijanu presudu, broj P.408/04 od 28. septembra 2004. godine, preinačio u stavu II izreke, tako da se umjesto riječi: «pa ubuduće do povratka tužitelja na posao» stavljaju riječi: «do 30. augusta 2004. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave, a u ostalom dijelu žalbu je odbio kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrdio.
4. Nakon toga, Općinski sud je donio rješenje, broj P-408/04 od 7. marta 2005. godine, kojim je ispravio predmetnu presudu istog suda, broj P.408/04 od 28. septembra 2004. godine, na taj način što je u tački 1. dispozitiva dodao dio teksta, koji glasi: «pa je slijedom prednjeg utvrđenja dužan tuženika vratiti na posao, na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja poništenih rješenja, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenja.».
5. Rješavajući o žalbi apelanta protiv rješenja o ispravci presude, Kantonalni sud je donio rješenje, broj GŽ:436/05 od 20. maja 2005. godine, kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
6. Rješavajući po reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-
1021/04 od 24. januara 2005. godine, i protiv rješenja istog suda, broj GŽ:436/05 od 20. maja 2005. godine, Vrhovni sud je donio rješenje, broj Rev-759/05 od 23. maja 2006. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da, u konkretnom slučaju, vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos 10.000 KM, u smislu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06-u daljnjem tekstu ZPP) te je obzirom na to revizija nedopuštena. Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoje niti razlozi za primjenu člana 237. stava 3. ZPP.
7. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
9. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
10. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-759/05 od 23. maja 2006. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž:1021/04 od 24. januara 2005. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanta revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj Gž:1021/04 od 24. januara 2005. godine.
11. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu presuda Kantonalnog suda, broj Gž:1021/04 od 24. januara 2005. godine, uručena 28. januara 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. juna 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović