Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1890/07 (AD «Roboprom» Vlasenica)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Izvršenje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Mjera obezbjeđenja
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1890/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1890/07, rješavajući apelaciju AD «Roboprom» Vlasenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD «Roboprom» Vlasenica, podnesena zbog nepostupanja Osnovnog suda u Vlasenici po prijedlogu za izvršenje mjere obezbjeđenja u predmetu broj 092-0-
Ip-06-000 007 , zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AD «Roboprom» Vlasenica (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Stojan Jović, stečajni upravnik, podnio je 22. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) podnesena zbog nepostupanja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 092-0-Ip-06-000 007 a po apelantovom prijedlogu za izvršenje mjere obezbjeđenja izrečene rješenjem Osnovnog suda u Sokocu, broj R-I-30/05 od 16. septembra 2005. godine
2. Rješenjima Osnovnog suda u Sokocu, broj R-I-30/05 od 16. septembra 2005. godine, koja su potvrđena rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-GŽ-06-000 086 od 9. maja 2006. godine, oslobođen je apelant od obaveze obezbjeđenja jemstva i određena je mjera obezbjeđenja kojom je zabranjeno protivnicima obezbjeđenja, ODP «Polet» Vlasenica i Draganu Tomiću (u daljnjem tekstu: protivnici obezbjeđenja), otuđenje i raspolaganje kao i oštećenje poslovnih predmetnih prostorija, sa generalijama kao u izreci rješenja, a na koje je usmjereno potraživanje predlagača, te je zabranjeno protivnicima da preduzimaju radnje koje mogu nanijeti štetu navedenoj imovini, da odmah prekinu sa izvođenjem građevinskih radova na rušenju zida između dva poslovna objekta te da oblik poslovnih prostorija vrate u prvobitno stanje, a sve to u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Apelant je 14. februara 2006. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje mjere obezbjeđenja na osnovu rješenja Osnovnog suda u Sokocu, broj R-I-30/05 od 16. septembra 2005. godine. Osnovni sud je zaključkom, broj 092-0-Ip-06-000 007 od 17. februara 2006. godine vratio apelantu njegov prijedlog od 14. februara 2006. godine koji je naslovljen kao zaključak, da isti uredi u skladu sa članom 36. Zakona o izvršnom postupku. Iz navoda apelacije je vidljivo da apelant nije postupio po nalogu suda, jer kako navodi apelant, sud treba da izvrši rješenje o određenju mjere obezbjeđenja koja po članu 278. stav 3. Zakona o parničnom postupku ima snagu rješenja o izvršenju u izvršnom postupku.
4. Apelant navodi da se više puta bezuspješno obraćao predsjedniku Osnovnog suda sa zahtjevom da se provede izvršenje. Iz dokumenata priloženih uz apelaciju je vidljivo, da je u toku postupak u predmetu Ps. 159/05 pred Osnovnim sudom u Sokocu u kojem se utvrđuje pravo vlasništva i posjeda na prostorima koji su predmet mjere obezbjeđenja.
5. Apelant je u apelaciji naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer Osnovni sud nije postupio po njegovom prijedlogu za izvršenje mjere obezbjeđenja.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li postupak po prijedlogu za izvršenje mjere obezbjeđenja, predstavlja postupak u kojem se utvrđuju apelantova „građanska prava i obaveze“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
8. Ustavni sud je utvrdio da apelant osporava postupak u kojem je pred Osnovnim sudom u Vlasenici podnio prijedlog za izvršenje mjere obezbjeđenja, u kojem je sud naložio da uredi svoj podnesak u skladu sa zakonskim odredbama na osnovu rješenja Osnovnog suda u Sokocu, broj R-I-
30/05 od 16. septembra 2005. godine. U smislu člana 269. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 58/03) u postupku određivanja mjere obezbjeđenja redovni sudovi ne utvrđuju neko pravo predlagača obezbjeđenja, nego je to lice samo dužno učiniti vjerovatnim postojanje potraživanja odnosno prava, te postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnik obezbjeđenja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje potraživanja.
9. Prema praksi Ustavnog suda, postupak određivanja privremene mjere ne predstavlja postupak u kojem se utvrđuju građanska prava apelanta u smislu člana 6. stava 1. Evropske konvencije. Naime, privremena mjera ne prejudicira odluku o glavnoj pravnoj stvari i prestaje da važi pravosnažnim okončanjem parničnog postupka. Ta mjera određuje privremenu apelantovu pravnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka (vidi, mutatis mutandis, odluku Ustavnog suda, broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, tačka 19 i dalje, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03). Iz navedenog slijedi da se o apelantovim građanskim pravima i obavezama odlučuje u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Sokocu pod brojem Ps. 159/05 a ne u postupku po prijedlogu za izvršenje mjere obezbjeđenja u predmetu Osnovnog suda broj 092-0-Ip-06-000 007.
10. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi da je nepostupanjem po njegovom prijedlogu za izvršenje mjere obezbjeđenja povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović