Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1938/07 (D. P.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1938/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1938/07, rješavajući apelaciju Daneta Pašalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Daneta Pašalića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj GŽ-472/97 od 25. septembra 1997. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj P. 2429/96 od 9. aprila 1997. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Daneta Pašalića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-

802/05 od 13. marta 2007. godine, rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj GŽ-1171/02 od 25. januara 2005. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj P. 2429/96 od 15. marta 2002. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dane Pašalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, podnio je 25. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-802/05 od 13. marta 2007. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj GŽ-472/97 od 25. septembra 1997. godine i rješenja istog suda, broj GŽ-1171/02 od 25. januara 2005. godine, presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P. 2429/96 od 9. aprila 1997. godine i rješenja istog suda, broj P. 2429/96 od 15. marta 2002. godine. Apelant je dopunio apelaciju 23. jula 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P. 2429/96 od 9. aprila 1997. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj GŽ-472/97 od 25. septembra 1997. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta protiv tuženog DP «1. Maj Metalska» (u daljnjem tekstu: tuženi) kojim je tražio da se raskine ugovor o kupoprodaji-isporuci broj 86/96 zaključen 28. marta 1996. godine sa tuženim, te da se tuženi obaveže da apelantu isplati dinarsku protivvrijednost novčanog iznosa od 9.920,00 DEM na dan isplate sa zateznom kamatom od dospjeća do isplate i uz naknadu troškova postupka.

3. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj GŽ-472/97 od 25. septembra 1997. godine izjavio reviziju koja je rješenjem Osnovnog suda, broj P. 2429/96 od 9. septembra 1998. godine odbačena kao neblagovremena. Rješenjem Okružnog suda, broj GŽ. 898/98 od 22. juna 1999. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda, broj P. 2429/96 od 9. septembra 1998. godine.

4. Apelant je ponovo 1. oktobra 1999. godine protiv presude Okružnog suda, broj GŽ-

472/97 od 25. septembra 1997. godine izjavio reviziju koja je rješenjem Osnovnog suda, broj P. 2429/96 od 13. decembra 1999. godine odbačena kao neblagovremena. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda, broj P. 2429/96 od 13. decembra 1999. godine, Okružni sud je donio rješenje, broj GŽ-24/2001 od 21. februara 2001. godine kojim je uvažio žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu da provede postupak po reviziji koju je apelant izjavio protiv rješenja Okružnog suda, broj GŽ. 898/98 od 22. juna 1999. godine. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-170/2001 od 20. novembra 2001. godine odbijena je kao neosnovana revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda, broj GŽ. 898/98 od 22. juna 1999. godine.

5. Rješenjem Osnovnog suda, broj P. 2429/96 od 15. marta 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-1171/02 od 25. januara 2005. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj P. 2429/96 od 9. aprila 1997. godine. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-

802/05 od 13. marta 2007. godine odbijena je kao neosnovana revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda, broj Gž-1171/02 od 25. januara 2005. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da su odluke nižestepenih sudova pravilne, te da su sudovi cijenili prigovor blagovremenosti podnošenja prijedloga u skladu sa odredbom člana 423. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ», broj 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, i 35/91, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 17/93, 14/94 i 32/94, u daljnjem tekstu: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ponavljanje postupka. Navedenim članom ZPP je propisano da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od 30 dana od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva. Sud dalje navodi, da je apelant u prijedlogu za ponavljanje postupka naveo da je 24. novembra 1997. godine preuzeo dokumentaciju od svog punomoćnika, i nakon deset dana proučavanja utvrdio da se tuženi poslužio lažnim dokazima da bi izdejstvovao odbijajuću presudu suda, tako da mu je rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka počeo teći najkasnije 4. decembra 1997. godine. S obzirom da je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka zaprimljen u sudu 28. januara 2000. godine, nižestepeni sudovi su pravilnoodlučili o prijedlogu na osnovu člana 425. stav 1. ZPP i isti odbacili kao neblagovremen.

6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično i fer suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Prilikom ocjene dopustivosti apelacije u odnosu na osporene presude Okružnog i Općinskog suda Ustavni sud je pošao od odredbi člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda prema kojim Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

9. Ustavni sud zapaža da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda, broj broj GŽ-472/97 od 25. septembra 1997. godine. S obzirom na to da je prema stanju spisa predmetna presuda uručena apelantu 3. novembra 1997. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25 juna 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija sa aspekta osprenih presuda podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Dalje, prilikom ocjene dopustivosti apelacije u odnosu na osporena rješenja redovnih sudova, koja apelant osporava u svojoj apelaciji, Ustavni sud konstatira da su ista donesena u postupku rješavanja o prijedlogu za ponavljanje postupka u kojem su sudovi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za ponavljane postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda, broj P. 2429/96 od 9. aprila 1997. godine. U odlukama koje su prethodile rješenju Vrhovnog suda je utvrđeno da je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka neblagovremen.

11. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo na pitanje, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.) Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

12. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.

13. Ustavni sud primjećuje da se u postupku pred Osnovnim sudom, u kojem je donesena presuda, broj P. 2429/96 od 9. aprila 1997. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, kojom je apelant odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom, odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se postupak u kojem su donesene odluke koje su prethodile rješenju Vrhovnog suda koje je predmet ove apelacije, ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu garancija prava na pravično suđenje. U navedenom postupku se odlučivalo samo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, pa stoga ishod takve procedure ni na koji način nije mogao biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, takav postupak ne uživa zaštitu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

14. Apelant također navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

15. Ustavni sud dalje konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, predmetni postupak nije odnosio na apelantova imovinska prava. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1938/07 (D. P.) | Sudska praksa | Aktio