Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1972/06 (S. J.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Revizija
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1972/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1972/06, rješavajući apelaciju Safije Jašarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safije Jašarević, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-
1067/04 od 12. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-113/00 od 16. januara 2004. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Safija Jašarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koju zastupa Zijad Mehmedagić, advokat iz Doboja, podnijela je 7. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci(u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-1067/04 od 12. maja 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-113/00 od 16. januara 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-113/00 od 16. januara 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda, broj Gž-1067/04 od 12. maja 2006. godine, odbijena je apelantica sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se utvrdi da je ugovor o zamjeni nekretnina, zaključen 1994. godine između nje i tuženog Srete Janjušića ništav, te da joj tuženi naknadi parnične troškove. U uvodu Presude Osnovnog suda kao vrijednost spora u konkretnoj pravnoj stvari označen je iznos od 20.000,00 KM.
3. Nezadovoljna ishodom postupka pred Okružnim sudom, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu. Smatra da su joj osporenim presudom povrijeđena sljedeća prava: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Apelantica nije izjavila reviziju na osporenu presudu Okružnog suda. U konkretnom slučaju, revizija, kao vanredni pravni lijek je dopuštena, obzirom na označenu vrijednost spora 20.000,00 KM te činjnicu da je apelantica u cjelosti odbijena sa postavljenim tužbenim zahtjevom, pa predstavlja djelotvoran pravni lijek, koji je apelantica morala iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-136/03 od 19. aprila 2004. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović