Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2056/07 («Ahmičević AK» d.o.o. Gračanica)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2056/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2056/07, rješavajući apelaciju «Ahmičević AK» d.o.o. Gračanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Ahmičević AK» d.o.o. Gračanica, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj U-744/05 od 20. juna 2007. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija, broj 07-15-1508/2004 od 21. jula 2005. godine i rješenja Porezne uprave-Kantonalnog ureda Tuzla, broj 10-3/01-15-2-410-4/04 od 19. oktobra 2004. godine i broj 10-3/01-15-2-410-3/04 od 15. septembra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Ahmičević AK» d.o.o. Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Hajrudin Helić, advokat iz Gračanice, podnio je 10. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-744/05 od 20. juna 2007. godine, rješenja Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 07-15-1508/2004 od 21. jula 2005. godine i rješenja Porezne uprave-Kantonalnog ureda Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-3/01-15-2-

410-4/04 od 19. oktobra 2004. godine i broj 10-3/01-15-2-410-3/04 od 15. septembra 2004. godine.

2. Rješenjem Porezne uprave, broj 10-3/01-15-2-410-3/04 od 15. septembra 2004. godine, naloženo je apelantu da u roku od osam dana od dana prijema rješenja izvrši uplatu poreznih obaveza utvrđenih zapisnikom broj 10-3/01-15-2-410/2004 od 5. augusta 2004. godine u ukupnom iznosu od 659.694,64 KM. U obrazloženju je navedeno da apelant nijeobračunavao, prijavio i uplatio obaveze po osnovu javnih prihoda koji su navedene u dispozitivu rješenja

3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja, broj 10-3/01-15-2-410-3/04 od 15. septembra 2004. godine, Porezna uprava je donijela je rješenje broj 10-3/01-15-2-410-4/04 od 19. oktobra 2004. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana

4. Protiv rješenja Porezne uprave broj 10-3/01-15-2-410-4/04 od 19. oktobra 2004. godine apelant je podnio žalbu Ministarstvu koje je rješenjem, broj 07-15-1508/2004 od 21. jula 2005. godine odbilo žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo, da su porezni inspektori na pouzdan i zakonit način utvrdili da je apelant vršio nivelaciju cijena retroaktivno, čime je vršio umanjenje stvarnih prihoda (pazara) u maloprodaji i ostvario novčane prihode u iznosu od 983.660,23 KM, a da iste nije proveo u poslovnim knjigama, koje su inspektori tretirali kao dodatna primanja odgovornog lica shodno članu 7. i 11. Zakona o porezu na plaću i oporezovali po stopi od 50%. Dalje se navodi, da je apelant izvršio gotovinsku isplatu u iznosu od 376.000,00 KM, Ameru Ahmičeviću (vlasniku pravnog lica), koji su inspektori tretirali kao dodatna primanja izvan radnog odnosa i oporezovali po stopi od 30%. Ministarstvo na kraju zaključuje, da je prvostepeno rješenje o nalaganju uplate poreznih obaveza u iznosu od 659.694,64 KM doneseno uz pravilnu primjenu odredbi Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 49/02 i 37/03) i Zakona o porezu na plaću («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 26/96 do 27/02).

5. Protiv Rješenja Ministarstva broj 07-15-1508/2004 od 21. jula 2005. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom, broj U-744/05 od 20. juna 2007. godine odbio tužbu apelanta sa obrazloženjem da su poreski organi potpuno i pravilno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili materijalno pravo.

6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je do povrede došlo pogrešnom primjenom Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, Zakona o trgovini i Zakona o plaćama.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. Ustavni sud prvenstveno konstatira da su osporene odluke, kojim je apelant obavezan da izvrši uplatu poreza, zasnovane na odredbama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga i Zakona o porezu na plaću.

9. Obzirom da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi zauzeo stanovište da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, broj AP-928/06 od 9. maja 2007. godine) te je zaključio da je pozivanje apelanata na povredu ovog ustavnog prava ratione materiae inkopatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno tome, a imajući u vidu da je u prethodnoj tački ove odluke konstatirano da je apelantova obaveza na uplatu poreza zasnovana na propisima koji reguliraju predmetnu oblast, Ustavni sud u konkretnom slučaju ne nalazi ništa što bi ukazivalo da bi trebao odstupiti od svoje prakse te zaključuje da su apelantovi navodi, prema kojim mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2056/07 («Ahmičević AK» d.o.o. Gračanica) | Sudska praksa | Aktio