Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2109/07 (B. M.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2109/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2109/07, rješavajući apelaciju Branislava Miklauševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branislava Miklauševića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-000 131 od 26. marta 2007. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-
21000/05 od 29. novembra 2005. godine i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/II-23-8/05 od 24. oktobra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Branislav Miklaušević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kanade, koga zastupa Hidajet Hadžiahmetović, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-06-000 131 od 26. marta 2007. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-
21000/05 od 29. novembra 2005. godine i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-04/II-23-8/05 od 24. oktobra 2005. godine.
2. Zaključkom Uprave, broj 23-04/II-23-8/05 od 24. oktobra 2005. godine, odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za povrat u posjed stana u Sarajevu. Rješenjem Ministarstva, broj 27/02-23-21000/05 od 29. novembra 2005. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv zaključka Uprave, broj 23-04/II-23-8/05 od 24. oktobra 2005. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je prvostepeni organ pravilno utvrdio da apelant nije podnio zahtjev za povrat stana u rokovima propisanim Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima te je Ministarstvo zaključilo da je apelantu, u smislu člana 5. stav. 3. navedenog zakona prestalo stanarsko pravo na predmetnom stanu, te da je prvostepeni organ trebao umjesto zaključka o odbacivanju zahtjeva donijeti rješenje i odbiti zahtjev kao neosnovan, ali budući da navedenim postupanjem nisu povrijeđena prava apelanta to nije uticalo na zakonitost pobijane odluke.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000 131 od 26. marta 2007. godine, odbačena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva, broj 27/02-23-21000/05 od 29. novembra 2005. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tužbu odbacio na osnovu člana 309. stav 1. i 4. Zakona o parničnom postupku, a u skladu sa članom 55. Zakona o upravnim sporovima, iz razloga što označeni punomoćnik apelanta nije dostavio punomoć za pokretanje i zastupanje apelanta u ovom upravnom sporu.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U skladu sa članom 5. stav. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ukoliko nosilac stanarskog prava ne podnese zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona prestaje mu stanarsko pravo. Konačni rok za podnošenje zahtjeva za povrat stana je bio 4. juli 1999. godine za stanove koji su proglašeni napuštenim, odnosno 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 56/01 i 15/02) navedeni rokovi za podnošenje zahtjeva za povrat uništenih ili oštećenih stanova su produženi do 30. juna, odnosno 5. novembra 2002. godine. Nesporno je da je apelant zahtjev za povrat spornog stana podnio 26. aprila 2005. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Radi se o prekluzivnom roku čije nepoštivanje za posljedicu ima gubitak stanarskog prava na stanu. Propustom da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku apelantu je prestalo stanarsko pravo na spornom stanu. Apelant, dakle, nije došao do odluke koja se može smatrati konačnom u smislu stava Ustavnog suda prethodno izloženog u ovoj odluci, iako je apelant u konačnici došao do sudske odluke kojom je njegov zahtjev za povrat a zatim i tužba odbačeni iz formalnih razloga. Naime, apelantov propust da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku, te nakon toga i propust da dostavi punomoć za zastupanje u upravnom sporu, za posljedicu je imao to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, te na taj način nisu ni razmatrali apelantovo pravo na dom niti pravo na imovinu, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat.
8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović