Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2176/07 (M. L.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2176/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2176/07, rješavajući apelaciju Mikice Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mikice Lukića, podnesena protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica, broj R-514-2852-1/1-01-436-330/06 od 16. aprila 2007. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Mikica Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa Emir Čolaković i Nina Dragoljić, advokati iz Zenice, podnio je 24. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija), broj R-514-2852-1/1-01-436-330/06 od 16. aprila 2007. godine
2. Odlukom Komisije, broj 514-2852-1/1 od 5. marta 2002. godine, potvrđeno je stanarsko pravo apelantu na predmetnom stanu u Zenici, Ulica Šolajina broj 1, 9 sprat, stan broj 51.
3. U postupku izvršenja navedene odluke Komisije, Služba za opću upravu i stambene poslove (u daljnjem tekstu: Služba) je rješenjem, broj 03-372-2311/98 od 34. marta 2003. godine odbila zahtjev apelanta. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Službe, Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje, broj 12-23-888/03 od 24. marta 2004. godine kojim je odbijena žalba.
4. Presudom Kantonalnog suda u Zenici, broj U-118/04 od 21. marta 2005. godine, uvažena je tužba apelanta, poništeno je rješenje Ministarstva, broj 12-23-888/03 od 24. marta 2004. godine i rješenje Službe, broj 03-372-2311/98 od 34. marta 2003. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
5. U ponovnom postupku, Služba je donijela rješenje, broj 03-372-2322/98 od 3. oktobra 2005. godine kojim je odbila zahtjev apelanta za izvršenje odluke Komisije, broj 514-2852-1/1 od 5. marta 2002. godine. Apelant navodi da je protiv rješenja Službe izjavio žalbu Ministarstvu o kojoj nije odlučeno.
6. Odlukom Komisije, broj R-514-2852-1/1-01-436/05 od 10. novembra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev Zuhdije Bašića za ponovno razmatranje odluke Komisije, broj 514-
2852-1/1 od 5. marta 2002. godine.
7. Odlukom Komisije, broj R-514-2852-1/1-01-436-330/06 od 16. aprila 2007. godine, usvojen je zahtjev Zuhdije Bašića za ponovno razmatranje odluke Komisije, broj R-514-2852-1/1-01-
436/05 od 10. novembra 2006. godine, odluka Komisije, broj 514-2852-1/1 od 5. marta 2002. godine je stavljena van snage i odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata za povrat u posjed predmetnog stana.
8. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je Ustavni sud nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Da bi dao odgovor na to pitanje, Ustavni sud se poziva na svoju dosadašnju praksu (vidi odluku Ustavnog suda, broj U- 21/01 od 22. juna 2001. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Komisija je institucija koja je uspostavljena Aneksom 7. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Sporazum). Ustav Bosne i Hercegovine - Aneks 4. sastavni je dio Sporazuma. Prema tome, iz same strukture Sporazuma proizilazi da su aneksi istog karaktera i da tvorcima aneksa nije bila namjera da dođe do bilo kakvog sukoba ili mogućnosti spora između pojedinih aneksa ili institucija koje su njima uspostavljene. Prema tome, može se zaključiti da se oni nadopunjavaju i djeluju paralelno.
11. Osim toga, u skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanupredmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U citiranoj odluci, broj U -21/01, Ustavni sud je zaključio da se Komisija ne može smatrati sudom u Bosni i Hercegovini i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje njene odluke, jer Komisija vrši svoje funkcije izvan standardne sudske strukture Bosne i Hercegovine. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da su, u smislu člana XII. tačka 7. Aneksa 7 Sporazuma i Zakona o izvršenju odluka Komisije, odluke Komisije su konačne i obavezujuće.
12. Prema tome, Ustavni sud nije nadležan za preispitivanje odluka Komisije. Osim toga, Ustavni sud ne vidi razlog zašto bi ovaj predmet drugačije tretirao nego u skladu sa svojom dosadašnjom praksom.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović