Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2324/07 (B. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2324/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2324/07, rješavajući apelaciju Borisa Mitrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borisa Mitrovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000407 od 31. maja 2007. godine i presude Kantonalnog suda Zenica, broj Gž-1150/05 od 12. januara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Boris Mitrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupaju Vukica Marijanović-Suljić i Sean Spahić advokati iz Zenice, podnio je 13. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000407 od 31. maja 2007. godine i presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-

1150/05 od 12. januara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Mal-3660/04 od 30. juna 2005. godine, "Croatia osiguranje" d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) obavezan je apelantu isplatiti iznos od 200,00 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM) sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 7. decembra 2004. godine pa do isplate, i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 937,00 KM u roku od 15 dana.

3. Kantonalni sud, rješavajući po žalbi tuženog, je donio presudu, broj Gž-1150/05 od 12. januara 2006. godine, kojom je žalba uvažena, prvostepena presuda preinačena, tako da je tužbeni zahtjev apelanta odbijen. Istom presudom apelant je obavezan da tuženom nakanadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30,00 KM u roku od 15 dana.

4. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je 17. februara 2006. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

5. Vrhovni sud je donio rješenje, broj 070-0-Rev-06-000407 od 31. maja 2007. godine, kojim je reviziju odbacio kao nedupuštena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je revizija odbačena kao nedopuštena u smislu člana 237. stava 2. Zakona o parničnom postupku budući da je u konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev apelanta bio usmjeren na isplatu novčanog iznosa od 1.500,00 KM što je ispod Zakonom propisanog cenzusa. Sud je ispitao dopustivost revizije i po kriteriju uslova iz člana 237. stava 3. ZPP, te zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o odlučivanju od zanačaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

6. Apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP-

3432/06 od 6. marta 2007. godine).

9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-

000407 od 31. maja 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1150/05 od 12. januara 2006. godine.

10. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1150/05 od 12. januara 2006. godine, uručena prije 17. februara 2006. godine, kada je izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene drugostepene presude, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. augusta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda, broj Gž-1150/05 od 12. januara 2006. godine.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2324/07 (B. M.) | Sudska praksa | Aktio