Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2462/07 (D. S.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2462/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2462/07, rješavajući apelaciju Dragoslava Stojičevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragoslava Stojičevića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-U-06-
000 314 od 23. novembra 2006. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banjaluka broj 6790354512 od 26. januara 2006. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Prijedor broj 6790354512 od 5. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragoslav Stojičević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Inzbruka, Republika Austrija, podnio je 2. avgusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-
U-06-000 314 od 23. novembra 2006. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Odjeljenje za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu) broj 6790354512 od 26. januara 2006. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Prijedor (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 6790354512 od 5. decembra 2005. godine.
2. Rješenjem Fonda PIO broj 6790354512 od 5. decembra 2005. godine odbijen je zahtjev apelanta za ostvarivanje prava na invalidsku penziju. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na osnovu nalaza i mišljenja Odjeljenja za ocjenjivanje radne sposobnosti u prvom stepenu Banjaluka broj INO: 1560/05 od 18. novembra 2005. godine utvrđeno da kod apelanta ne postoji invalidnost. S obzirom na to, Fond PIO je zaključio da apelant ne ispunjava uslove iz člana 101. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 32/00) za sticanje prava na invalidsku penziju.
3. Odjeljenje za rješavanje u drugom stepenu, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Fonda PIO broj 6790354512 od 5. decembra 2005. godine, donijelo je Rješenje broj 6790354512 od 26. januara 2006. godine kojim je žalba apelanta odbijena.
4. Protiv Rješenja Odjeljenja za rješavanje u drugom stepenu broj 6790354512 od 26. januara 2006. godine apelant je podnio tužbu Okružnom sudu koji je Presudom broj 011-0-U-06-000 314 od 23. novembra 2006. godine odbio tužbu apelanta kao neosnovanu.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu sigurnost, pravo na imovinu, pravo na penziju iz člana 101. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, te da su povrijeđene odredbe Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Republike Austrije o socijalnom osiguranju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 314 od 23. novembra 2006. godine S obzirom da je predmetna presuda uručena apelantu 24. januara 2007. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 2. avgusta 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović