Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3616/07 (Đ. B.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3616/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 3616/07, rješavajući apelaciju Đorđa Baštinca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Baštinca podnesena radi naknade štete, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Đorđo Baštinac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, podnio je 25. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi naknade štete.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-41/97 od 30. marta 1998. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-298/98 od 12. maja 1999. godine, odbačena je privatna krivična tužba apelanta protiv okrivljenog Stojana Glamočanina, radi krivičnog djela lake tjelesne povrede iz člana

43. KZ RS-posebni dio, kao neblagovremena.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-84/98 od 1. aprila 1998. godine, koje je potvrđeno rješenjem, Okružnog suda, broj Gž-625/98 od 24. decembra 1998. godine, odbačena je tužba apelanta protiv tuženog Stojana Glamočanina, radi naknade štete.

4. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-84/98 od 26. januara 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj Gž-464/00 od 5. aprila 2001. godine, odbačena je kao neblagovremena revizija apelantna izjavljena protiv rješenja Okružnog suda od 24. decembra 1998. godine. U obrazloženju predmetnog rješenja je navedeno da je apelantu rješenje Okružnog suda od 24. decembra 1998. godine dostavljeno 3. marta 1999. godine, a reviziju je izjavio 21. aprila 1999. godine, dakle nakon isteka roka od 30 dana, koji rok je prekluzivne prirode.

5. Apelant traži naknadu štete "na ime teško oštećenog zdravlja". Međutim, apelant se nije direktno pozvao na povrede njegovih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija). Predlaže da se Republika Srpska obaveže da mu na ime naknade štete isplati iznos od 25.000,00 eura.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant podnosi Ustavnom sudu "tužbu" radi naknade štete "na ime teško oštećenog zdravlja".

9. Ustavni sud smatra da činjenice koje su nesporno utvrđene u osporavanom sudskom postupku, ukazuju da apelant očigledno nije iscrpio raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno nije blagovoremeno podnio tužbu prvostepenom sudu, radi naknade šete. Dakle, u konkretnom slučaju, redovni sudovi nisu raspravljali osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje naknade štete, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. PravilaUstavnog suda izuzetno ovlašten da odredi naknadu nematerijalne štete na zahtjev apelanta u slučaju da utvrdi povredu apelantovih ustavom zaštićenih prava. Kako u konkretnom slučaju nije utvrđena povreda apelantovih ustavnih prava, apelant nema pravo na naknadu štete.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3616/07 (Đ. B.) | Sudska praksa | Aktio