Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-489/08 (I. K.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-489/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 489/08, rješavajući apelaciju Ilije Krstića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Krstića podnesena protiv Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-7347/06 od 11. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Krstić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 11. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo stambenih poslova), broj 27/02-23-7347/06 od 11. oktobra 2006. godine.
2. Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja), broj 23-04/I-23-196/02 od 25. jula 2006. godine, odbačen je zahtjev apelanta za vraćanje stana u posjed u Sarajevu u ulici Braće Begića broj 8/2, kao neblagovremen. U postupku je utvrđeno da je apelant zahtjev za povrat spornog stana podnio 27. juna 2002. godine, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji su proglašeni napuštenim je bio 4. jula 1999. godine, a 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 56/01). Također je ukazano na to da je članom 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 56/01) izmjenjen član 18e. Zakona, tako da glasi da nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može izuzetno od odredbe člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, što znači zaključno sa 30. junom 2002. godine. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da je predmetni zahtjev podnesen nakon rokova iz gore citiranih članova, pa je odbačen kao neblagovremen.
3. Rješenjem Ministarstva stambenih poslova, broj 27/02-23-7347/06 od 11. oktobra 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv rješenja Uprave za stambena pitanja, broj 23-04/I-23-196/02 od 25. jula 2006. godine. U obrazloženju osporenog rješenja Ministarstvo stambenih poslova je navelo da je prvostepeni organ umjesto zaključka o odbacivanju zahtjeva trebao donijeti rješenje u smislu člana 200. stav 1. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine FBiH", br. 2/98 i 48/99), i odbiti zahtjev kao neosnovan. Međutim, kako ta povreda ne predstavlja bitnu povredu postupka, jer je u suštini pravilno donesena negativna odluka, pa shodno tome, nisu povrijeđena prava apelanta, a niti je to uticalo na zakonitost pobijanog akta.
4. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant nije dostavio dokaz da je pokrenuo pred nadležnim sudom upravni spor protiv rješenja Ministarstva za stambene poslove, broj 27/02-23-7347/06 od 11. oktobra 2006. godine. Dakle, apelant u konkretnom postupku nije pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva za stambene poslove, u skladu sa relevantnim pozitivnim odredbama Zakona o upravnim sporovima pred nadležnim sudom, kako bi došao do konačne odluke koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom.
8. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović