Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-578/08 (Z. J. i B. J.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-578/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 578/08, rješavajući apelaciju Zdravka Jorgića i Borke Jorgić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Jorgića i Borke Jorgić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-06-000 007 od 19. decembra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj U-162/05 od 18. novembra 2005. godine, Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-562-4654/04 od 25. avgusta 2004. godine i Rješenja Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banjaluka broj 05-562-163/04 od 15. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Jorgić i Borka Jorgić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, podnijeli su 20. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-
Uvp-06-000 007 od 19. decembra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-162/05 od 18. novembra 2005. godine, Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/5-562-4654/04 od 25. avgusta 2004. godine i Rješenja Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 05-562-163/04 od 15. juna 2004. godine.
2. Rješenjem Odjeljenja broj 05-562-163/04 od 15. juna 2004. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata za priznavanje prava na uvećanu porodičnu invalidninu. Apelantu Zdravku Jorgiću i dalje je priznat status člana porodice poginulog borca i pravo na porodičnu invalidninu po osnovu sina Dalibora Jorgića, nestalog borca Vojske RS, i to počev od 1. juna 2004. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uslovi. Određeno je da mjesečni iznos porodične invalidnine iznosi iznosi 40% od osnova, te da se porodična invalidnina uvećava za 50% na ime apelantice Borke Jorgić.
3. Ministarstvo, odlučujući o žalbi apelanata protiv Rješenja Odjeljenja broj 05-562-
163/04 od 15. juna 2004. godine, donijelo je Rješenje broj 05/5-562-4654/04 od 25. avgusta 2004. godine koji je žalba apelanata djelimično uvažena i prvostepeno rješenje poništeno u dijelu u kojem je odbijen zahtjev apelanata, pa je predmetni zahtjev riješen tako što je apelantima priznato pravo na uvećanu porodičnu invalidninu po osnovu jedinog sina Dalibora Jorgića, borca Vojske RS, u visini 35% od osnova za svakog korisnika i to počev od 1. jula 2004. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uslovi. Preostali dio prvostepenog rješenja je ostao neizmijenjen.
4. Protiv Rješenja Ministarstva broj 05/5-562-4654/04 od 25. avgusta 2004. godine apelanti su podnijeli tužbu Okružnom sudu koji je Presudom broj U-162/05 od 18. novembra 2005. godine odbio tužbu apelanata.
5. Protiv Presude Okružnog suda broj U-162/05 od 18. novembra 2005. godine apelanti su podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Uvp-06-
000 007 od 19. decembra 2007. godine odbacio zahtjev kao neblagovremen. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05) propisano da se zahtjev za vanredno preispitivanje može podnijeti u roku od trideset dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev. S obzirom da su apelantu pobijanu presudu Okružnog suda primili 19. decembra 2005. godine, a da su zahtjev za vanredno preispitivanje podnijeli 19. januara 2006. godine, sud je zaključio da je, u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi, predmetni zahtjev neblagovremen.
6. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li su apelanti iscrpili sve efektivne pravne lijekove i podnijeli apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)). Izuzetak od ovoga pravila predstavlja slučaj da nadležni organ prihvati preispitivanje slučaja (vidi mutatis mutandis odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, G.protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Prema tome, Ustavni sud smatra da se zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske presude ne može smatrati efektivnim i adekvatnim pravnim lijekom u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukoliko se pozitivno ne udovolji tom pravnom lijeku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1128/04 od 12. aprila 2005. godine). Budući da je zahtjev apelanata za vanredno preispitivanje sudske presude odbačen kao neblagovremen, to je u njihovom slučaju bio neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj U-162/05 od 18. novembra 2005. godine.
10. S obzirom da je Presuda Okružnog suda broj U-162/05 od 18. novembra 2005. godine apelantima uručena 19. decembra 2005. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 20. februara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili pobijanu presudu Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović