Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-693/07 (R. P.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-693/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP-693/07, rješavajući apelaciju Radeta Puškića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radeta Puškića, podnesena protiv obavijesti Službe za prostorno uređenje i obnovu Općine Vareš broj 02/4-23-627-1/05 od 1. jula 2005. godine i zbog toga štomu nije dodijeljena donacija za sanaciju ratom uništene porodične kuće, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje kao nedopuštena apelacija Radeta Puškića, podnesena zbog nepostupanja Službe za civilnu zaštitu Općine Vareš po zahtjevu za utvrđenje postojanja ostataka minsko-eksplozivnih sredstava, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Rade Puškić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, podnio je, 10. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je, 20. februara 2007. godine, dostavio dopunu apelacije u kojoj je kao osporenu odluku naveo obavijest Službe za prostorno uređenje i obnovu Općine Vareš (u daljnjem tekstu: Služba) broj 02/4-23-627-

1/05 od 1. jula 2005. godine. Apelacija je prvobitno registrovana pod brojem SU-95/06, da bi nakon što je apelant dostavio dopunu apelacije, presignirana pod broj AP-693/07. Poslije toga, apelant je još u tri navrata dostavljao dopune apelacije.

2. Prema stanju spisa, apelant se u više navrata obraćao različitim instititucijama u cilju obnove porodične kuće u selu Toljenak kod Vareša, porušene u toku ratnih dejstava na području Bosne i Hercegovine.

3. Apelant se prijavio na javni poziv projekta „Sutra II“ u Općini Vareš za odabir korisnika programa pomoći u obnovi stambenih jedinica u svrhu povratka. Međutim, Služba ga je obaviješću broj 02/4-23-627-1/05 od 1. jula 2005. godine, informisala da je njegov zahtjev eliminisan iz daljnje procedure odabira korisnika pomoći, jer nije ispunjavao opšte kriterije za odabir korisnika pomoći.

4. Nakon toga, prema stanju spisa, apelant se prijavio na novi javni poziv za dodjelu pomoći u rekonstrukciji i povratku na području općine Vareš, objavljen od strane načelnika Općine Vareš, ali mu pomoć nije dodjeljena.

5. Takođe, apelant se 13. maja 2005. godine, obratio Službi za civilnu zaštitu Općine Vareš, sa zahtjevom da se utvrdi da li na njegovom porodičnom imanju u selu Toljenak ima ostataka minsko-eksplozivnih sredstava, te da mu se o tome izda pismena potvrda. Međutim, nije dobio odgovor na zahtjev.

6. Iz navoda iznesenih u apelaciji proizilazi da se apelant žali kako se u više navrata obraćao Općini Vareš u cilju obnove njegove porodične kuće u selu Toljenak kod Vareša, ali da i pored njegovih obraćanja, te prijava na javne pozive za dodjelu pomoći za rekonstrukciju objekata, predmetna kuća nije obnovljena, uslijed čega smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, iz njegovih navoda proizilazi da se žali da mu nije izdata pismena potvrda o tome da li na njegovom imanju postoje zaostala minsko-ekspolozivna sredstava, iako je to zahtijevao od Službe za civilnu zaštitu Općine Vareš, uslijed čega je smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na slobodu kretanja iz člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 1. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;» 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» a. U odnosu na obavijest Službe broj 02/4-23-627-1/05 od 1. jula 2005. godine

8. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavijesti Službe broj 02/4-23-627-1/05 od 1. jula 2005. godine, odnosno zbog toga što apelantu nije dodijeljena donacija za sanaciju ratom uništene porodične kuće, jer ta obavijest nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno jer ne postoji odluka u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.b. U odnosu na nepostupanja Službe za civilnu zaštitu Općine Vareš po zahtjevu apelanta

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. Iz apelantovih navoda, kao i iz dokumentacije predočene uz apelaciju, proizilazi da se apelant, 13. maja 2005. godine, pismenim putem obratio Službi za civilnu zaštitu Općine Vareš, sa zahtjevom da se utvrdi da li na njegovom porodičnom imanju u selu Toljenak ima ostataka minsko-eksplozivnih sredstava, te da mu se o tome izda pismena potvrda. Međutim, njegovom zahtjevu nije udovoljeno, uslijed čega apelant smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na slobodu kretanja iz člana

2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, Ustavni sud posjeća da je članom 9. Zakona o deminiranju („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 5/02) propisano da je jedan od zadataka Centra za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BHMAC) održavanje i vođenje centralne baze podataka o minskim poljima, dok je članom 11. tačka a. istog zakona, određeno da operacije upoznavanja sa minama, obilježavanja, izviđanja i uklanjanja mina vodi Ured BHMAC-a. Takođe, članom 44. Zakona o deminiranju predviđeno je da fizičke i pravne osobe koje imaju pravni, privredni ili sigurnosni interes za deminiranje građevine ili prostora koji koriste ili namjeravaju koristiti, mogu van rokova za deminiranje, utvrđenih Planom za deminiranje, zatražiti od Centra za uklanjanje mina deminiranje građevine ili prostora.

11. Iz citiranih zakonskih odredbi proizilazi da je apelant mogao od BHMAC-a tražiti informaciju da li na njegovom porodičnom imanju u selu Toljenak postoje zaostala minsko-eksplozvna sredstva, te ukoliko postoje, mogao je podnijeti zahtjev BHMAC-u za deminiranje predmetnih nekretnina, te eventualno i zahtjev za izdavanje potvrde o izvršenom deminiranju, a što nije učinio. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se i u ovom dijelu ne može razmatrati

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-693/07 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio