Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-843/08 (I. J.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 5
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-843/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 843/08, rješavajući apelaciju Ilije Jurešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Jurešića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-U-07-000 485 od 7. februara 2008. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona, broj 12-23-114/05 od 30. oktobra 2007. godine i Zaključka Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica, broj 03-23-12-3626/02 od 15. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Jurešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Hilmo Šehić, advokat iz Zenice, podnio je 18. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-U-07-000 485 od 7. februara 2008. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-23-114/05 od 30. oktobra 2007. godine i Zaključka Službe za opću upravu i stambene poslove Općine Zenica (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03-23-12-3626/02 od 15. marta 2005. godine.
2. Apelant je, 18. januara 2002. godine, podnio Službi zahtjev za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Ulici Armije BiH broj 16/I-1, u Zenici. Služba je zaključkom, broj 03-23-12-3626/02 od 15. marta 2005. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva, broj 12-23-114/05 od 30. oktobra 2007. godine, odbacila zahtjev apelanta za povrat stana u posjed kao neblagovremen. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelant neblagovremeno podnio zahtjev za povrat stana, pošto je isti datiran 18. januara 2002. godine, a krajnji rok za podnošenje zahtjeva je bio 4. jula 1999. godine ukoliko je stan proglašen napuštenim, odnosno 4. oktobar 1999. godine ukoliko stan nije proglašen napuštenim, shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01). Nadležno Ministarstvo je, postupajući po žalbi apelanta, utvrdilo da se ne mogu prihvatiti njegovi žalbeni navodi, jer se radi o prekluzivnom roku koji se ne može produžavati, pošto se protekom roka gubi određeno pravo, a u konkretnom slučaju prestaje stanarsko pravo. Osim toga, apelant je u dopuni žalbe od 26. septembra 2007. godine naveo da je 9. septembra 2007. godine, faktički stupio u posjed stana, te je predložio da se u konkretnom slučaju primjeni član 3. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, međutim, Ministarstvo je u svom rješenju navelo da je 18. maja 2005. godine stupio na snagu Zakn o vraćanju stanova za koje nije u roku podnesen zahjtev, zahtjev odbijen, odbačen ili povučen, te da je stupanjem na snagu navedenog zakona prestala mogućnost primjene člana 3. stav 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima.
3. Kantonalni sud je presudom, broj 004-0-U-07-000 485 od 7. februara 2008. godine, odbio apelantovu tužbu protiv osporenog rješenja Ministarstva kao neosnovanu. Kantonalni sud je, obrazlažući osporenu presudu, ponovio razloge nižesepenih upravnih organa o prekluzivnosti roka za povrat u posjed stana, čijim protekom se to pravo gubi. Također, Kantonalni sud je zauzeo identičan stav kao i prvostepeni organ, a u pogledu navoda apelanta vezanih za nepravilnu primjenu odredaba člana 3. stava 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i Zakona o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, te zaključio da je tuženi organ zauzeo pravilan stav u pogledu primjene navedenih zakonskih odredbi kada je našao da u ovoj upravnoj situaciji odnosno u ovom upravnom postupku nije moguća primjena odredaba člana 3. stava 3. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima iz razloga jer je dana 19. maja 2005. godine stupio na snagu Zakon o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova, prema kojim odredbama se stanovi iz člana 13. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima vraćaju davaocu stana na korištenje i to uz zahtjev podnesen u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona, a nakon toga roka ako davalac stana na korištenje ne podnese zahtjev za povrat stana pravo raspolaganja na predmetnom stanu pripada općini s pravom raspolaganja i to na teritoriji na kojoj se stan nalazi.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno podnio zahtjev za povrat u posjed stana shodno odredbi člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01 i 56/01). Dakle, nadležni upravni organi i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat spornog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nadležnom stambenom organu opštine nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju kojeg upravni organi i Kantonalni sud nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
8. Ustavni sud naglašava da pravni sistem svake zemlje utvrđuje pojedine rokove u okvirima kojih je moguće ostvariti određena potraživanja i podnositi pravne zahtjeve. Ti rokovi su u konkretnom slučaju regulirani Zakonom o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Obzirom da se apelant žali na presudu Kantonalnog suda, broj 004-0-U-07-000 485 od 7. februara 2008. godine, ne može se izolovano posmatrati samo ta odluka, nego uzeti u obziri i prethodni zahtjevi apelanta kojima je nesumnjivo utvrđeno da nije blagovremeno podnio zahtjev za povrat stana, pa se njegova apelacija mora odbaciti zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova megućih prema zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović