Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-888/07 (M. H.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-888/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 888/07, rješavajući apelaciju Mirsada Hodžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Hodžića podnesena protiv presude Općinskog suda u Kalesiji, broj P-63/01 od 27. maja 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-

1132/05 od 10. novembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Hodžića podnesena protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda u Kalesiji, broj 029-0-I-07-000179 od 9. marta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sapne, podnio je 22. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-63/01 od 27. maja 2005. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1132/05 od 10. novembra 2006. godine i rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj 029-0-I-07-000179 od 9. marta 2007. godine. Apelant je 26. marta i 20. aprila 2007. godine dopunio apelaciju.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-63/01 od 27. maja 2005. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1132/05 od 10. novembra 2006. godine, obavezan je apelant da na ime nematerijalne štete isplati Ahmetu Mešiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznose precizirane u izreci presude, u ukupnom iznosu od 31.100,00 KM, sa zakonskom kamatom i troškovima postupka, dok je tužbeni zahtjev odbijen sa viškom preko dosuđenih iznosa za pretrpljene bolove i strah. Prethodno je Općinski sud presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, međutim, Kantonalni sud je ukinuo donesenu odluku i predmet vratio na ponovni postupak.

3. Postupajući po prijedlogu tužitelja, Općinski sud je na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda od 27. maja 2005. godine, donio rješenje o izvršenju, broj 029-0-I-07-000179 od 9. marta 2007. godine, kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje.

4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» U odnosu na parnični postupak

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1132/05 od 10. novembra 2006. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 31.100,00 KM, prema članu 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99), odnosno, članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06), mogao izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju protiv presude Kantonalnog suda apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda.

8. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, ovaj dio apelacije se ne može razmatrati.

U odnosu na izvršni postupak

9. S obzirom da je apelant takođe eksplicitno osporio rješenje o izvršenju Općinskog suda, broj 029-0-I-07-000179 od 9. marta 2007. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije u ovom dijelu ispitati u odnosu na navedeno rješenje. S obzirom da je predmetno rješenje donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

11. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđena su presudom Općinskog suda, broj P-63/01 od 27. maja 2005. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelanta da tužitelju na ime naknade nematerijalne štete isplati određeni iznos, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

12. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

13. Također, Ustavni sud zaključuje da se osporenim rješenjem nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se odlučivalo o tome da li su ispunjeni procesni uslovi za izvršenje presude Općinskog suda, broj P-63/01 od 27. maja 2005. godine. Prema tome, u konkretnom slučaju osporenim rješenjem nije došlo ni do miješanja u apelantovo prava na imovinu. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija i u odnosu na član II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencijuratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Apelant se takođe žali da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

15. Rješenje o dozvoli izvršenja je doneseno radi naplate dosuđenog iznosa na ime nematerijalne štete, zakonskih kamata i troškova postupka i nije moguće dovesti u vezu ovaj izvršni sudski postupak i garancije prava na život, prava da neko lice ne bude podvrgnuto mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku i prava na privatni i porodični život.

16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u vezi sa navodima o kršenju prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava na zabranu mučenja ili nehumanog i ponižavajućeg postupka ili kazne iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i i prava na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 1. i 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-888/07 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio