Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1044/07 (Z. Z.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1044/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP-1044/07, rješavajući apelaciju Zdenka Zovke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdenka Zovke, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-1194/05 od 23. januara 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-637/05 od 21. jula 2005. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-678/03 od 24. novembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zdenko Zovko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 6. aprila 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-

1194/05 od 23. januara 2007. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-637/05 od 21. jula 2005. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-678/03 od 24. novembra 2004. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-678/03 od 24. novembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-637/05 od 21. jula 2005. godine, utvrđeno je da je tužilac H.J. vlasnik ½ dijela stambene poslovne zgrade izgrađene na k.č. 2122/5, sa pravom korištenja ½ parcele koja služi za redovnu upotrebu zgrade, upisanih u z.k. ulošku broj 786 k.o. Gornji Butmir (kojem zemljištu po novom premjeru odgovaraju k.č. br. 723 i 724 k.o. Ilidža), te je određeno da je apelant kao tuženi dužan trpiti da se na njegovom suvlasničkom dijelu od ½ u Zemljišnim knjigama Općinskog suda uknjiži tužitelj sa dijelom 1/1, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-637/05 od 21. jula 2005. godine izjavio reviziju, koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-1194/05 od 23. januara 2007. godine. Vrhovni sud je utvrdio da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 27. decembra 1996. godine, te da je kao vrijednost predmeta spora u tužbi i do okončanja parnice označen iznos od 5.000,00 KM, kao i da je prvostepena presuda donesena 24. novembra 2004. godine, za vrijeme važenja novog Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, Vrhovni sud je podsjetio kako je članom 237. stav 2. ZPP-a, propisano da je revizija dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00, KM, te je zaključio da je tužitelj u konkretnom slučaju, označavanjem vrijedosti spora na iznos od 5.000,00 KM, prihvatio da ne može pobijati presudu revizijom, kao i da je apelant, ne protiveći se naznačenoj vrijednosti spora do upuštanja u glavnu raspravu, prihvatio iste posljedice. Takođe, Vrhovni sud, suprotno navodima revizije, nije našao da je odlučivanje po reviziji u predmetnoj pravnoj stvari značajno za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a, pa je temeljem člana 247. stav 1, u vezi članom 237. stav 2. ZPP-a, odučio kao u izreci rješenja.

4. Apelant žali da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer smatra da je tim rješenjem pogrešno konstatovano da se nije protivio označenoj vrijednosti spora i da je prihvatio posljedice koje iz toga proizilaze. Tvrdi da je u prvom podnesku koji je predao sudu 26. februara 1997. godine tražio da se tačno označi vrijednost spora, te da je u podnesku od 18. juna 1997. godine naveo da je vrijednost predmeta spora označena na iznos od 5.000 BiH dinara ili 50 KM „zaista smiješna“. U prilog svojim navodima dostavio kopiju podneska od 18. juna 1997. godine, ali bez prijemnog pečata suda. Nadalje, apelant se žali da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-637/05 od 21. jula 2005. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-1194/05 od 23. januara 2007. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-637/05 od 21. jula 2005. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu, 4. avgusta 2005. godine, uručena presuda Kantonalnog suda broj Gž-637/05 od 21. jula 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. aprila 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1044/07 (Z. Z.) | Sudska praksa | Aktio