Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1185/07 (S. O.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1185/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1185/07, rješavajući apelaciju Sadike Omeranović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadike Omeranović podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-U-06-
000 143 od 20. februara 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Sadika Omeranović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bosanskog Šamca, podnijela je 25. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-U-06-000 143 od 20. februara 2007. godine.
2. Odjeljenje za opštu upravu Opštine Šamac (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) je rješenjem, broj 04-534-74/05 od 5. decembra 2005. godine, odbacilo zahtjev apelantice za priznavanje prava na civilnu porodičnu invalidninu, iza smrti njenog bračnog druga Abdulaha Omeranovića kao neblagovremen, obrazlažući da je apelantica podnijela predmetni zahtjev po proteku roka propisanog članom 37. stav 1. Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata ( «Službeni glasnik RS» br. 25/93 i 32/94), koji je bio u primjeni od 1. jula 1996. godine.
3. Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05/5-534-147/06 od 21. septembra 2006. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelantice protiv rješenja Odjeljenja.
4. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-U-06-000 143 od 20. februara 2007. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelantice protiv rješenja Ministarstva. Okružni sud je naveo da je apelantica podnijela predmetni zahtjev 1. decembra 2005. godine, a da se Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata primjenjuje od 1. jula 1996. godine, te je rok za podnošenje zahtjeva istekao 1. jula 2001. godine.
5. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pravičan postupak iz člana II/3.
e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije u vezi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica je podnijela zahtjev za priznavanje prava na civilnu porodičnu invalidninu iza smrti njenog supruga, koji je odbačen kao neblagovremen rješenjem Uprave od 5. decembra 2005. godine. Odlučujući po žalbi apelantice, Ministarstvo je rješenjem od 21. septembra 2006. godine, odbilo žalbu. Nakon toga, apelantica je pokrenula upravni spor, u kojem je Okružni sud, presudom od 20. februara 2007. godine, odbio tužbu kao neosnovanu.
9. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali osnovanosti zahtjeva apelantice, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-
22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Pri tome, navod apelantice da je kao raseljeno lice boravila van područja opštine Šamac i Republike Srpske sve do maja 2005. godine, te da nije niti mogla znati za zakonski rok za podnošenje predmetnog zahtjeva, Ustavni sud nije mogao prihvatiti kao opravdanje za neblagovremeno podnošenje predmetnog zahtjeva. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Odjeljenju nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju koje nadležni organi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović