Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1193/07 (G.B.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1193/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1193/07, rješavajući apelaciju G.B, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač.9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.B. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-GVLŽ-06-
000022 od 15. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.B. podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-GVLŽ-06-
000022 od 15. februara 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. G.B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Milića, podnijela je 25. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-GVLŽ-06-000022 od 15. februara 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj RS-18/03 od 1. jula 2003. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj GŽ-646/03 od 3. marta 2005. godine, obavezan je AD «Boksit» Milići (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici isplati iznose precizirane u izreci presude na ime naknade zarade, regresa i razlike obračunate otpremnine, sa pripadajućom kamatama i troškovima postupka.
3. Postupajući po prijedlogu tuženog za ponavljanje predmetnog postupka, Okružni sud je rješenjem broj 014-0-GVL-06-000 027 od 16. oktobra 2006. godine, dozvolio ponavljanje postupka u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje visine otpremine apelantici i u tom dijelu ukinuo presudu Osnovnog suda od 1. jula 2003. godine i presudu Okružnog suda od 3. marta 2005. godine, dok je odbio kao neosnovan prijedlog za ponavljanje postupka u dijelu koji se odnosio na obavezu tuženog za isplatu regresa apelantici.
4. Rješenjem Okružnog suda, broj 014-0-GVLŽ-06-000022 od 15. februara 2007. godine, odbačena je kao nedozvoljena žalba apelantice protiv rješenja Okružnog suda od 16. oktobra 2006. godine, dok je žalba tuženog protiv istog rješenja odbijena kao neosnovana. Okružni sud je naveo da kako je apelantica izjavila žalbu na dio rješenja drugostepenog suda kojim je usvojen prijedlog tuženog za ponavljanje postupka, to je žalbu apelantice, primjenom člana 263. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), kojim je određeno da protiv rješenja drugostepenog suda, kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka, žalba nije dozvoljena, valjalo odbaciti kao nedozvoljenu.
5. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9.i14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda glase: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; [...]
14. ) apelacija je preuranjena;»
7. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na rješenje koja je doneseno u postupku u kojem je Okružni sud odlučivao o prijedlogu tuženog za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantičinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
8. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Osnovnim i Okružnim sudom, u kojem je donesena pravosnažna presuda Osnovnog suda, broj Rs-18/03 od 1. jula 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-646/03 od 3. marta 2005. godine, i usvojen tužbeni zahtjev apelantice, odlučivalo o njenim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. U postupku koji je slijedio, po prijedlogu tuženog za ponavljanje predmetnog parničnog postupka, odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka, pa se shodno tome u dijelu kojim je zahtjev za ponavljanje postupka pravosnažno odbijen apelantica ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud zapaža da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva apelantice koji se odnosi na utvrđivanje visine otpremine apelantici, rješenjem Okružnog suda broj 014-0-GVL-06-000 027 od 16. oktobra 2006. godine dozvoljeno ponavljanje postupka. Prema odredbama člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju, budući da je navedenim rješenjem Okružnog suda, dozvoljeno djelimično ponavljanje postupka, to je postupak o dijelu tužbenog zahtjeva apelantice koji se odnosi na utvrđivanje visine otpremine apelantici u toku pred Osnovnim sudom, kojem je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović