Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1838/07 («Građenje» a.d.)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Porez
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1838/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1838/07, rješavajući apelaciju «Građenje» a.d. Istočno Sarajevo na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Građenje» a.d. Istočno Sarajevo, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-596/04 od 25. aprila 2007. godine, rješenja Poreske uprave Republike Srpske - Odbora za rješavanje poreskih žalbi Banja Luka, broj 01/0104/II-450-100/04 od 26. aprila 2004. godine, i rješenja Poreske uprave, Područnog centra Istočno Sarajevo, broj 07/0702-050-
4-124A/03 od 31. decembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Građenje» a.d. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, kojeg zastupa direktor Zoran Popić, podnio je 20. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-596/04 od 25. aprila 2007. godine, rješenja Poreske uprave Republike Srpske - Odbora za rješavanje poreskih žalbi Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odbor za rješavanje poreskih žalbi), broj 01/0104/II-450-100/04 od 26. aprila 2004. godine, i rješenja Poreske uprave, Područnog centra Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Poreska uprava), broj 07/0702-050-4-124A/03 od 31. decembra 2003. godine.
2. Poreska uprava donijela je rješenje, broj 07/0702-050-4-124A/03 od 31. decembra 2003. godine, kojim je apelantu naloženo da izvrši uplatu javnih prihoda (poreza na promet proizvoda i usluga), u ukupnom iznosu od 42.197, 65 KM, od čega glavni dug iznosi 30.850,15 KM, a kamate 11.347,50 KM. Navedene obaveze su proistekle iz ugovora o izvođenju zanatsko građevinskih radova izvršenih od strane apelanta na adaptaciji škola na području Republike Srpske, a što je finansirano sredstvima SFOR-a, odnosno ITALIAN CIMIK UNIT-a.
3. Apelant je protiv rješenja Poreske uprave, broj 07/0702-050-4-124A/03 od 31. decembra 2003. godine, podnio žalbu koju je Odbor za rješavanje poreskih žalbi odbio kao neosnovanu rješenjem, broj 01/0104/II-450-100/04 od 26. aprila 2004. godine. U rješenju je navedeno da se oslobođenje od plaćanja poreza na promet usluga, za koje apelant tvrdi da je imao pravo, odnosi samo na poslove koje snadbjevači robom i vršioci usluga u Bosni i Hercegovini direktno ugovaraju sa osobljem NATO-a za njihove potrebe, a ne na poslove koje domaći izvođači radova ugovaraju sa stranim ugovaračima u svrhu izvođenja radova na objektima u kojima se strani ugovarač pojavljuje isključivo kao investitor, kao što je ITALIAN CIMIK UNIT, u konkretnom slučaju. Nadalje, navedeno je da apelant propustio da na način propisan Odlukom o oslobađanju plaćanja poreza na promet («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 14/02 i 16/02) obezbjedi uslove za priznavanje prava na poreske olakšice.
4. Odlučujući u upravnom sporu, radi poništenja rješenja Odbora za rješavanje poreskih žalbi, broj 01/0104/II-450-100/04 od 26. aprila 2004. godine, Vrhovni sud je donio presudu, U-596/04 od 25. aprila 2007. godine, kojom je tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je ponovio stav drugostepenog organa iznesen u osporenoj odluci nalazeći da je odluka o odbijanju apelantove žalbe pravilna budući da je prema odredbama člana 32. Zakona o akcizama i porezu na promet («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 25/98, 40/98, 18/99, 29/00 i 18/01), kao i članom 35. istog Zakona («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 25/02), propisano da se porez na promet usluga plaća na usluge koje se obavljajuju uz naknadu. Sud je konstatirao da je apelant zaključio ugovore sa ITALIAN CIMIK UNIT, da u konkretnom slučaju dakle ne postoji međunarodni ugovori zaključen između Republike Srpske i navedene organizacije, kojim bi bilo predviđeno oslobađanje izvođača radova po takvom ugovoru, u smislu člana 30. stav 1. tačka 4. Zakona o akcizama i porezu na promet, pa stoga nema osnova za oslobađanje apelanta od poreskih obaveza, čak i da se radilo o prometu proizvoda, a niti je apelant ispoštovao propisani postupak za to oslobađanje.
5. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je od direktnog naručioca posla, ITALIAN CIMIK UNIT-a, dobio pismeni dokument, odnosno Apendix o izričitom oslobađanju od obaveza po osnovu poreza na promet, koji se poziva na Sporazum između Bosne i Hercegovine i NATO snaga, ali da je mu je Poreska uprava, uprkos tome, obračunala porez na promet.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud prvenstveno konstatira da su osporene odluke, kojim je apelant obavezan da izvrši uplatu poreza, zasnovane na odredbama člana 32. odnosno člana 35. Zakona o akcizama i porezu na promet, u tekstu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog odnosa, a koji je prestao važiti danom primjene Zakona o porezu na dodatu vrijednost.
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na promet, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović