Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2093/07 (V. V.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2093/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici koja je održana 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2093/07 , rješavajući apelaciju Vojina Vučinića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Vojina Vučinića koja je podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-952/04 od 7. juna 2007. godine i Zaključka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 03-2-534-25-1/01 od 10. avgusta 2004. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vojin Vučinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, podnio je 13. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-952/04 od 7. juna 2007. godine i Zaključka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03-2-534-25-1/01 od 10. avgusta 2004. godine.

2. Rješenjem prvostepenog organa broj 03-534-3/01 od 3. avgusta 2001. godine odbijen je apelantov zahtjev da mu se prizna svojstvo civilne žrtve rata. Rješavajući povodom apelantove žalbe koja je izjavljena protiv rješenja koje je navedeno, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 03-2-534-25/01 od 24. septembra 2003. godine kojim je odbilo žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja navedeno je da nisu ispunjeni uslovi iz člana 37 stav 2, a u vezi sa članom 2 Zakona o zaštiti civilnih žrtava rata («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 25/93 i 32/94) da se apelantu prizna svojstvo civilne žrtve rata i prava koja mu shodno tom osnovu pripadaju.

3. Apelant je protiv Rješenja Ministarstva broj 03-2-534-25/01 od 24. septembra 2003. godine pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom koji je Presudom broj U-1250/03 od 28. aprila 2004. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.

4. Zaključkom Ministarstva broj 03-2-534-25-1/01 od 10. avgusta 2004. godine odbačen je apelantov predlog da se ponovi postupak koji je okončan Rješenjem Ministarstva broj 03-2-534-25/01 od 24. septembra 2003. godine, jer je zasnovan na okolnostima koje nisu vjerovatne. U obrazloženju je navedeno da se saslušanjem lica kao svjedoka koji su navedeni u predlogu ne bi pribavili dokazi koji su potrebni da bi se utvrdilo oštećenje apelantovog organizma, jer to može da se utvrdi samo na osnovu medicinske dokumentacije koja potiče iz vremena nastanka ili neposredno nakon oštećenja organizma koju apelant ne posjeduje.

5. Apelant je protiv Zaključka Ministarstva broj 03-2-534-25-1/01 od 10. avgusta 2004. godine pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom koji je Presudom broj U-952/04 od 7. juna 2007. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude navedeno je da je tuženi organ pravilno primijenio odredbe člana 241 Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02), jer apelant nije učinio vjerovatnim okolnosti na kojima zasniva svoj predlog da se ponovi postupak.

6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Povredu prava koja su navedena apelant vidi u tome što mu nije dozvoljeno da svoje pravo dokaže uz pomoć svjedoka (da mu se prizna svojstvo civilne žrtve rata).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenljivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih odluka odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama.

9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14, strana 171 i dalje). U predmetu koji je naveden Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6 Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom predloga za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelanata. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će da bude odobren ponovni postupak ili ne.

10. U predmetnom postupku Vrhovni sud je u upravnom sporu presudom odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu protiv zaključka Ministarstva kojim je odbačen apelantov predlog da se ponovi postupak, jer za to nisu ispunjeni uslovi koji su zakonom propisani.

11. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se ponovi postupak. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6 stav 1 Evropske konvencije, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelant se, takođe, žali da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Ustavni sud ističe da član 13 Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13 Evropske konvencije sam po sebi ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek, niti može da se posmatra samostalno i nezavisno od nekog od prava koje je garantovano Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju, apelantovi navodi o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u konkretnom postupku, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i apelantovi navodi o povredi člana 13 Evropske konvencije, ratione materiae, inkompatibilnisa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2093/07 (V. V.) | Sudska praksa | Aktio