Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2111/07 (M.S)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2111/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici koja je održana 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 2111/07 , rješavajući apelaciju M.S., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija M.S. koja je podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Kž-
07-000 041 od 31. maja 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-Kv-07-000 009 od 31. januara 2007. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M.S. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Doboja, koju zastupa Milenko Radonjić, advokat iz Doboja, podnijela je 16. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Kž-07-000 041 od 31. maja 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-Kv-07-000 009 od 31. januara 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj K-2/2003 od 4. avgusta 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Kž-206/03 od 22. oktobra 2003. godine, apelantkinja je proglašena krivom da je izvršila krivično djelo ubistvo iz člana 36 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kvlp-48/03 od 20. aprila 2004. godine odbačen je apelantkinjin zahtjev da se vanredno preispita pravosnažna presuda.
4. Apelantkinja je 5. januara 2007. godine podnijela zahtjev da se ponovi krivični postupak u krivičnom predmetu Osnovnog suda broj K-2/2003 koji je Rješenjem Osnovnog suda broj 085-0-Kv-07-000 009 od 31. januara 2007. godine odbačen kao nedozvoljen.
5. Protiv navedenog rješenja apelantkinja je podnijela žalbu Okružnom sudu koji je donio Rješenje broj 013-0-Kž-07-000 041 od 31. maja 2007. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana.
6. Apelantkinja smatra da su joj osporenim rješenjima Okružnog i Osnovnog suda, kojima je odbijen njen predlog da se ponovi postupak, povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 3 tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo da ne bude diskriminisana iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. Apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
8. S obzirom na to da apelantkinja osporava rješenja redovnih sudova kojim joj je odbijen zahtjev da se ponovi postupak, Ustavni sud mora prvo da riješi i odgovori na pitanje da li je član 6 stav 1 Evropske konvencije uopšte primjenljiv na konkretan slučaj. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6 stav 1 Evropske konvencije koji u svojoj prvoj rečenici glasi Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Iz navedenog je vidljivo da je uslov za primjenu člana 6 stav 1 Evropske konvencije da se utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno osnovanost krivične optužbe u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. Stoga se u ovom slučaju postavlja pitanje da li se povodom zahtjeva da se ponovi postupak utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno osnovanost krivične optužbe protiv apelanta i da li je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv u takvim situacijama s obzirom na to da apelantkinja osporava rješenja Okružnog i Osnovnog suda kojima joj je odbijen predlog da se ponovi postupak.
9. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu, kao i na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u pogledu primjenljivosti člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u situaciji kad se apelacija podnosi protiv odluke suda kojom je odbijen zahtjev da se obnovi postupak. S tim u vezi, usvojen je stav da prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije ne mogu da se garantuju u situacijama kad je zahtjev da se obnovi postupak odbijen, odnosno kad nije rezultovao novim suđenjem, jer se u takvim slučajevima nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6 stav 1, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva ili osnovanosti krivične optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni uslovi za novo suđenje ili ne. Takva je situacija i u ovom predmetu, jer Okružni sud i Osnovni sud prilikom odbijanja apelantkinjinog predloga da se ponovi postupak nisu ulazili u meritum slučaja koji je okončan Presudom Osnovnog suda broj K-2/2003 od 4. avgusta 2003. godine.
10. Stoga, Ustavni sud smatra da član 6 stav 1 Evropske konvencije, a samim tim i stav 3d) navedenog člana, ne može da se primijeni na postupak koji je okončan Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Kž-07-000 041 od 31. maja 2007. godine, budući da se u tom slučaju apelantkinjin predlog da se ponovi postupak pokazao kao nedjelotvoran pravni lijek, jer nije rezultovao novim suđenjem u kom bi se odlučivalo u meritumu predmeta. U predmetnom postupku samo se utvrđivalo da li su ispunjeni uslovi koji bi mogli da dovedu do novog suđenja, te je, stoga, apelacija u pogledu navoda o povredi prava na pravično suđenje, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Iz apelacije, dalje, proizilazi da se apelantkinja žali na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje. Budući da je, shodno praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to povreda ovog prava može da se utvrđuje samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda koje su garantovane Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14 Evropske konvencije, ipak ovaj član neće moći da se primijeni ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u obim» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, serija A, broj 291-B, stav 22).
12. Imajući u vidu da je u apelantkinjinom slučaju Ustavni sud već zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 3 Evropske konvencije, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, takođe, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović