Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2198/06 (T. K.)

Odluka donesena 13. 05. 2008.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Dionice
  • Propisano zakonom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2198/06

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2198/06, rješavajući apelacije Tunje Krištića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2, člana 64. stav 2, člana 65. stav 1. tačka 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Krstan Simić, sudijana sjednici održanoj 13. maja 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Tunje Krištića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se:

- Presuda Kantonalnog suda u Odžaku broj Gž-110/05 od 24. maja 2006. godine i Presuda Općinskog suda u Orašju broj Mal-6/04 od 23. juna 2005. godine,

- Presuda Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-06-000047 od 22. maja 2006. godine i Presuda Općinskog suda u Orašju broj Mal-

3/04 od 23. juna 2005. godine,

- Presuda Kantonalnog suda u Odžaku broj Gž-128/05 od 12. maja 2006. godine i Presuda Općinskog suda u Orašju broj Mal-7/04 od 15. aprila 2005. godine,

- Presuda Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-06-000049 od 19. jula 2006. godine i Presuda Općinskog suda u Orašju broj Mal-

468/04 od 15. decembra 2005. godine,

- Presuda Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-06-000057 od 19. jula 2006. godine i Presuda Općinskog suda u Orašju broj Mal-

5/04 od 31. maja 2005. godine. Nalaže se Registru vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši prijenos dionica emitenta «Polirond» d.d. na račun Tunje Krištića i to sa računa Marka Kneževića 82 dionice, Razima Mrkonjića 55 dionica, Janje Đurić 22 dionice, Tunje Perkovića 24 dionice, Nađe Agović 17 dionica, Alisana Krajišića 12 dionica, Ive Kneževića 2 dionice, Pere Mikića 80 dionica, Vinka Dabića 60 dionica, Ruže Sarvaš 17 dionica, Stjepana Kneževića 36 dionica, Suada Begovića 77 dionica, Kate Oršolić 66 dionica, Mehe Omerovića 77 dionica, Nedžada Zlatkića 36 dionica i Mirsade Zahirović 55 dionica, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke.

Ova odluka dostavlja se Registru vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine radi osiguranja ustavnih prava podnosioca apelacije koja su mu povrijeđena.

Nalaže se Registru vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Obustavlja se postupak pokrenut apelacijom Razima Mrkonjića, Janje Đurić, Tunje Perkovića, Nađe Agović, Alisana Krajišića, Ive Kneževića, Pere Mikića, Vinka Dabića, Ruže Sarvaš, Stjepana Kneževića, Suada Begovića, Kate Oršolić, Mehe Omerovića i Nedžada Zlatkića zato što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine ustanovio da, nakon utvrđene povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, za apelanta Tunju Krištića nije svrsishodno voditi daljnji postupak.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Tunjo Krištić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, podnio je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju broj AP 2198/06 protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj Gž-110/05 od 24. maja 2006. godine.

2. Apelant je podnio apelaciju broj AP 2199/06 protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-06-000 047 od 22. maja 2006. godine. Protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-06-000 047 apelaciju broj AP 2274/06 podnijela je suprotna strana u postupku pred redovnim sudovima i to Pero Mikić, Vinko Dabić, Ruža Sarvaš, Stjepan Knežević, Suad Begović, Kata Oršolić, Meho Omerović i Nedžad Zlatkić.

3. Apelant je podnio apelaciju broj AP 2201/06 protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj Gž-128/05 od 12. maja 2006. godine. Protiv iste presude 20. jula 2006. godine apelaciju broj AP 2230/06 podnijela je suprotna strana u postupku pred redovnim sudovima, Razim Mrkonjić.

4. Apelant je podnio apelaciju broj AP 2622/06 protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-06-000 049 od 17. jula 2006. godine. Apelaciju broj AP 2721/06 protiv iste presude podnijela je suprotna strana u postupku pred redovnim sudovima i to Janja Đurić, Tunjo Perković, Nađa Agović, Alisan Krajišić i Ivo Perković.

5. Apelant je podnio apelaciju broj AP 2623/06 protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-06-000057 od 19. jula 2006. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

6. S obzirom na to da sve apelacije ukazuju na isti činjenični supstrat, te da je riječ o apelantima koji su ujedno i stranke u postupku pred redovnim sudovima, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku broj AP 2198/06, a spojene su apelacije br. AP 2198/06, AP 2199/06, AP 2274/06, AP 2201/06, AP 2230/06, AP 2622/06, AP 2721/06 i AP 2623/06.

7. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Odžaku, Općinskog suda u Orašju, apelanata, kao i suprotne strane u postupku, zatraženo je dostavljanje odgovora na sve navedene apelacije koje se tiču njih. Kantonalni sud u Odžaku, Općinski sud i apelanti dostavili su odgovore na apelacije. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda odgovori su dostavljeni apelantima.

III. Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Apelant Tunjo Krištić je sa ostalim apelantima, kao i sa trećim licima, zaključio ugovore o otkupu dioničkih prava na dionice koje su ostali imali u «Polirondu» d.d. Orašje i koje su prodali apelantu Tunji Krištiću.

10. Apelant Tunjo Krištić pokrenuo je nekoliko sudskih postupaka protiv drugih apelanata kao i ostalih lica sa kojima je zaključio ugovor o kupovini dionica radi utvrđivanja činjenice da je sklopljen kupoprodajni ugovor o otkupu dioničkih prava na dionice, te radi ispunjenja, odnosno da se putem Registra vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar) dionička prava prenesu sa tuženih na tužioca. Alternativno, tužilac je tražio da se poništi ugovor i da mu se vrati uloženi novac sa zakonskom zateznom kamatom. Predmet AP 2198/06

11. Presudom Općinskog suda u Orašju broj Mal-6/04 od 23. juna 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića, kao tužioca, kojim je tražio da se utvrdi da mu je tuženi M.K. prodao 82 dionice emitenta «Polirond» d.d., te da Registar na osnovu ove presude izvrši prijenos vrijednosnih papira sa računa tuženog na apelantov račun, a usvojen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića da mu tuženi isplati određeni novčani iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu, počevši od 7. oktobra 2002. godine do isplate. Tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića o isplati kamata od 3. marta 2000. godine do 7. oktobra 2002. odbijen je kao neosnovan. Sud je odredio mjeru osiguranja kojom je tuženom zabranio opterećenje, skrivanje, otuđenje ili bilo kakvo raspolaganje dionicama emitenta «Polirond» d.d.

12. Protiv prvostepene presude apelant i tuženi su izjavili žalbu. Kantonalni sud u Odžaku je donio Presudu broj Gž-110/05 od 24. maja 2006. godine kojom je žalbu apelanta Tunje Krištića odbio, a djelimično uvažio žalbu tuženog, te je preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke o mjeri osiguranja tako što je odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Predmeti AP 2199/06 i AP 2274/06

13. Presudom Općinskog suda u Orašju broj Mal-3/04 od 23. juna 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića o tome da se sa računa ostalih apelanata, kao tuženih, izvrši prijenos dionica emitenta «Polirond» d.d. i to sa računa Pere Mikića 80 dionica, Vinka Dabića 60 dionica, Ruže Sarvaš 17 dionica, Stjepana Kneževića 36 dionica, Suada Begovića 77 dionica, Kate Oršolić 66 dionica, Mehe Omerovića 77 dionica i Nedžada Zlatkića 36 dionica na račun apelanta Tunje Krištića, ili, u protivnom, da Registar prema službenoj dužnosti izvrši prijenos dionica, a usvojen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića da mu ostali tuženi isplate određene iznose uvećane za zakonsku zateznu kamatu, počevši od 7. oktobra 2002. godine do isplate. Tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića o tome da mu se isplati kamata od zaključenja ugovora odbijen je kao neosnovan. Sud je odredio mjeru osiguranja kojom je ostalim apelantima, tuženim, zabranio opterećenje, skrivanje, otuđenje ili bilo kakvo raspolaganje dionicama emitenta «Polirond» d.d.

14. Protiv prvostepene presude apelanti su izjavili žalbu. Kantonalni sud u Odžaku donio je Presudu broj 002-0-Gž-06-000047 od 22. maja 2006. godine kojom je odbio žalbe i potvrdio prvostepenu presudu.

15. Apelant Tunjo Krištić je protiv navedenih presuda redovnih sudova podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2199/06, a apelanti Pero Mikić, Vinko Dabić, Ruža Sarvaš, Stjepan Knežević, Suad Begović, Kata Oršolić, Meho Omerović i Nedžad Zlatkić su podnijeli apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2274/06.

Predmeti AP 2201/06 i AP 2230/06

16. Presudom Općinskog suda u Orašju broj Mal-7/04 od 15. aprila 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića, kao tužioca, kojim je tražio da se utvrdi da je apelant Razim Mrkonjić, kao tuženi, prodao tužiocu 55 dionica emitenta «Polirond» d.d., te da Registar izvrši prijenos vrijednosnih papira sa računa tuženog na tužiočev račun, a usvojen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića da mu tuženi isplati novčani iznos i plati troškove parničnog postupka. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića je odbijen kao neosnovan.

17. Protiv prvostepene presude apelanti su izjavili žalbu. Kantonalni sud u Odžaku donio je Presudu broj Gž-128/05 od 12. maja 2006. godine kojom je žalbu apelanta Tunje Krištića djelimično uvažio, te preinačio prvostepenu presudu u dijelu odluke koji je u vezi sa zakonskim zateznim kamatama, a za koje je uvećana glavnica od 29. aprila 2003. godine i iznos za troškove parničnog postupka. Odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta Tunje Krištića za isplatu zakonskih kamata od 3. marta 2000. godine do 29. aprila 2003. godine. Kantonalni sud je odredio mjeru osiguranja kojom je apelantu Razimu Mrkonjiću zabranio otuđenje, skrivanje, opterećenje ili na drugi način raspolaganje dionicama emitenta «Polirond» d.d. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena i odbijena je žalba apelanta Razima Mrkonjića.

18. Apelant Tunjo Krištić je protiv navedenih presuda redovnih sudova podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2201/06, a apelant Razim Mrkonjić je podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2230/06.

Predmeti AP 2622/06 i AP 2721/06

19. Presudom Općinskog suda u Orašju broj Mal-468/04 od 15. decembra 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića kojim je tražio da se utvrdi da su apelanti Janja Đurić i drugi, kao tuženi, prodali apelantu Tunji Krištiću dio dioničkog kapitala društva «Polirond» d.d., te da se nakon pravosnažnosti presude u Registru izvrši prijenos dionica sa računa tuženih i to Janje Đurić 22 dionice, Tunje Perkovića 24 dionice, Nađe Agović 17 dionica, Alisana Krajišića 12 dionica i Ive Kneževića 2 dionice na tužiočev račun, odnosno račun apelanta Tunje Krištića. Usvojen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića da mu apelanti, kao tuženi, isplate određene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom i plate troškove parničnog postupka.

20. Protiv prvostepene presude apelanti su izjavili žalbu. Kantonalni sud u Odžaku je donio Presudu broj 002-0-Gž-06-000049 od 19. jula 2006. godine kojom je žalbu tuženih apelanata djelimično usvojio i prvostepenu presudu preinačio na način da je dosuđeni novčani iznos, koji tuženi trebaju platiti tužiocu, uvećan za zakonsku zateznu kamatu od 7. oktobra 2002. godine. Odbijen je zahtjev apelanta Tunje Krištića da mu se zakonska zatezna kamata dosudi za period prije 7. oktobra 2002. godine kao i zahtjev za određivanje mjere osiguranja. U ostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena i odbijeni su zahtjevi tuženih apelanata da im se naknade troškovi parničnog i žalbenog postupka.

21. Apelant Tunjo Krištić je protiv navedenih presuda redovnih sudova podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2622/06, a apelanti Janja Đurić, Tunjo Perković, Nađa Agović, Alisan Krajišić i Ivo Knežević su podnijeli apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2721/06.

Predmet AP 2623/06

22. Presudom Općinskog suda u Orašju broj Mal-5/04 od 31. maja 2005. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića kojim je tražio da se utvrdi da je M.Z. prodala apelantu dio dioničkog kapitala društva «Polirond» d.d. što predstavlja 55 dionica, te da se nakon pravosnažnosti presude u Registru izvrši prijenos dionica sa računa tužene na apelantov račun. Usvojen je tužbeni zahtjev apelanta Tunje Krištića da mu tužena isplati novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom od 7. oktobra 2002. godine i plati troškove parničnog postupka. Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2. marta 2000. godine do 6. oktobra 2002. godine. Određena je mjera osiguranja apelantove tražbine tako što je tuženoj zabranjeno otuđenje, skrivanje, opterećenje ili na drugi način raspolaganje dionicama emitenta «Polirond» d.d.

23. Protiv prvostepene presude apelant i tužena su izjavili žalbu. Kantonalni sud u Odžaku je donio Presudu broj 002-0-Gž-06-000057 od 19. jula 2006. godine kojom je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. Žalbu tužene je djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u dijelu u kojem je određena mjera osiguranja tako da se odbija apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere. U ostalom dijelu žalba tužene je odbijena, kao i zahtjevi apelanata i tužene za naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

24. Apelant Tunjo Krištić je protiv navedenih presuda redovnih sudova podnio apelaciju koja je registrirana pod brojem AP 2623/06.

25. U svim sudskim postupcima donijete su skoro identične presude kojim je, između ostalog, naloženo da tuženi apelantu Tunji Krištiću, kao tužiocu, isplate određene iznose sa zakonskom zateznom kamatom kao i da mu nadoknade troškove parničnog postupka. U nekim postupcima nadležni sud je izrekao mjeru osiguranja tražbine tako što je tuženim zabranio otuđenje, skrivanje, opterećenje ili na drugi način raspolaganje sa dionicama emitenta «Polirond» d.d. Orašje. Općinski sud u Orašju je odbio izneseni alternativni zahtjev da se utvrdi da je sklopljen kupoprodajni ugovor o otkupu dioničkih prava na dionicama, te da se putem Registra dionička prava prenesu sa tuženih na tužioca.

26. Mišljenje prvostepenog suda je bilo da je sklopljeni pravni posao apsolutno ništav zbog suprotnosti sa članom 39. stav 2. Zakona o vrijednosnim papirima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 39/98 i 36/99) koji propisuje da se «u prometu mogu nalaziti samo vrijednosni papiri koji su registrirani u Komisiji za vrijednosne papire» (u daljnjem tekstu: Komisija). Naime, sud je utvrdio da «Polirond» d.d. Orašje nije bio registrirano preduzeće u Komisiji u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora. Naime, Agencija za privatizaciju Posavskog kantona je tek 14. maja 2001. godine Rješenjem broj 01-99/2001 odobrila upis izvršene privatizacije preduzeća, a preduzeće je upisano u Komisiji tek 6. februara 2003. godine Rješenjem broj 03-19-671/02.

27. Sud je, nadalje, s obzirom na to da je riječ o apsolutno ništavom ugovoru, a u vezi sa primjenom instituta obligacijskopravne prirode «neosnovanog obogaćenja» (član 104. stav 1. u vezi sa članom 210. i Zakona o obligacijskim odnosima, «Službeni list SFRJ» broj 29/78, zaključno sa 57/98; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/92, 13/93 i 13/94), naložio da svaka ugovorna strana vrati ono što je primila, tj. naložila tuženim da apelantu Tunji Krištiću, kao tužiocu, isplate određene iznose sa zakonskim kamatama. Osim toga, sud je naložio ostalim tuženim da apelantu Tunji Krištiću, kao tužiocu, isplate zakonske zatezne kamate od 7. oktobra 2002. godine, tj. od dana kada je sud utvrdio da su postali nesavjesni. Sud je utvrdio da su tog dana tuženi prisustvovali sjednici Skupštine dioničara MP «Polirond» d.d. Orašje, te da su time pokazali da ne prihvataju kupoprodajni ugovor.

28. Apelanti su izjavili žalbe protiv prvostepene presude. Tužilac, apelant Tunjo Krištić, inter alia , smatrao je da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je pravni posao bio valjan u smislu Zakona o obligacijskim odnosima (promet papira od vrijednosti putem kupoprodajnog ugovora), te da se član 39. stav 2. Zakona o vrijednosnim papirima mogao primijeniti tek nakon što se preduzeće registrira u Komisiji. To znači da je preduzeće moralo prvo ispuniti svoje obaveze iz člana 383. Zakona o privrednim društvima (usaglašavanje sa tim zakonom u roku od 60 dana nakon donošenja rješenja o odobrenju upisa izvršenja privatizacije u Registar, što je, kako apelant navodi, propisano i članom 134. stav 2. Zakona o vrijednosnim papirima). Na kraju, tužilac je smatrao da, ukoliko se usvoji stav da se radi o apsolutno ništavom pravnom poslu, isplata kamate mora teći od dana kada je ugovor sklopljen i kada ga je on realizirao, tj. kada je plaćena kupoprodajna cijena. Apelanti, koji su u postupku učestvovali kao tuženi, u tužbi su naveli, između ostalog, da nisu bili nesavjesni. Nadalje, smatrali su da je nepravično određena mjera osiguranja, da su bili neravnopravni u postupku, te da se nisu mogli odrediti troškovi postupka na njihovu štetu. Kantonalni sud je uglavnom potvrdio prvostepene presude. Eventualna preinačenja su napravljena u smislu odbijanja zahtjeva za određivanje mjere osiguranja ili računanja zakonskih kamata od 7. oktobra 2002. godine kada je održana Skupština dioničara.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacija br. AP 2198/06, AP 2199/06, AP 2201/06, AP 2622/06 i AP 2623/06

29. Apelant Tunjo Krištić se u navedenim apelacijama žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Apelant smatra da su odluke sudova proizvoljne i da nemaju osnova u pozitivnom zakonodavstvu. Dodatno, u dopunama apelacija apelant ukazuje na nedosljednost sudova u vezi sa istim ili sličnim pravnim i činjeničnim pitanjima, te ukazuje na slučaj «Automehanike» d.d. iz Orašja u vezi s kojom postoji isti slučaj sa kupovinom dionica prije upisa preduzeća u Registar Komisije, a koju su prihvatile nadležne institucije. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na nediskriminaciju.

b) Odgovori ostalih apelanata na apelacije apelanta Tunje Krištića

30. Apelant Razim Mrkonjić se u odgovoru na apelaciju broj AP 2201/06 poziva na svoju apelaciju broj AP 2230/06 i u njoj iznesene stavove.

31. Apelantica Janja Đurić i drugi u odgovoru na apelaciju broj AP 2622/06 se pozivaju na svoju apelaciju broj AP 2721/06 i u njoj iznesene stavove.

32. Apelant Pero Mikić i drugi u odgovoru na apelaciju broj AP 2199/06 se pozivaju na svoju apelaciju broj AP 2274/06 i u njoj iznesene stavove.

c) Navodi iz apelacija br. AP 2230/06, AP 2274/06 i AP 2721/06

33. Apelanti su u navedenim apelacijama naveli da nisu lično sklopili ugovor sa direktorom preduzeća, apelantom Tunjom Krištićem, već sa preduzećem i da se u vezi s tim problemom vodi postupak. Zbog toga je trebalo prekinuti predmetni postupak i čekati na ishod drugog parničnog i krivičnog postupka čiji je cilj bio utvrđivanje zakonitosti privatizacije preduzeća i odgovornosti direktora, apelanta Tunje Krištića. Nadalje, apelanti ponavljaju navode iz odgovora na tužbu i žalbe na prvostepenu presudu. Smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, zatim pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

d) Odgovor apelanta Tunje Krištića na apelacije br. AP 2230/06, AP 2274/06 i AP 2721/06

34. Apelant Tunjo Krištić je u odgovoru na apelacije osporavao iznesene stavove u vezi sa vođenjem postupaka za utvrđivanje zakonitosti privatizacije i njegove odgovornosti, te smatrao da nema povrede prava apelanata, jer je s njima zaključio ugovor koji je pravno valjan, te da nema zakonskih smetnji za njegovo provođenje.

e) Odgovori Općinskog suda i Kantonalnog suda na apelacije

35. Općinski sud i Kantonalni sud se, odgovarajući na apelacije, pozivaju na obrazloženja iz presuda koje smatraju ustavnim i zakonitim.

V. Relevantni propisi

36. Pravilnik o načinu upisa i vođenja Registra emitenata vrijednosnih papira u Komisiji za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 49/99 i 4/05)

Član 1.

U Registar u Komisiji upisuju se sva pravna lica koja vrše emisiju vrijednosnih papira (u daljnjem tekstu: emitenti) u skladu sa Zakonom o vrijednosnim papirima. Član 4.

Prijava i prilozi uz prijavu služe za prijavu upisa podataka koji se, u skladu sa zakonom i propisima Komisije, upisuju u Registar u Komisiji. Prilozi uz prijavu služe za prijavu upisa sljedećih podataka: 1. opći podaci o emitentu, 2. podaci o članovima Nadzornog odbora i članovima Uprave, 3. osnovni podaci o vrijednosnim papirima emitenta. Član 17.

Svako zainteresirano lice ima pravo uvida u podatke sadržane u Registru u Komisiji.

37. Zakon o vrijednosnim papirima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 39/98 i 36/99)

Član 39. stav 2. U prometu mogu biti vrijednosni papiri registrirani u Komisiji.

Član 133.

Vrijednosni papiri emitirani prije stupanja na snagu ovog zakona smatraju se vrijednosnim papirima emitiranim putem javne ponude.

Vrijednosne papire u materijaliziranom obliku emitirane prije stupanja na snagu ovog zakona emitent je dužan deponirati u skladu sa članom 5. ovog zakona najkasnije godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 134.

Na dionice koje se emitiraju u postupku privatizacije, u skladu sa Zakonom o privatizaciji preduzeća («Službene novine Federacije BiH» broj 27/97) i Zakonom o privatizaciji banaka («Službene novine Federacije BiH» broj 12/98) ne primjenjuju se odredbe čl. 13. do 38. ovog zakona.

Nakon provedenog postupka privatizacije preduzeća i banke, dionice iz stava 1. ovog člana u privatnom ili državnom vlasništvu smatraju se dionicama emitiranim putem javne ponude i na njih se primjenjuju odredbe ovog Zakona o prometu vrijednosnih papira.

VI. Dopustivost

38. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

39. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

40. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijama su presude Kantonalnog suda u Odžaku protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Od dana uručenja apelantima osporenih presuda Kantonalnog suda do dana podnošenja apelacija nije protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno apelacije su podnijete u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

41. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

42. Apelanti smatraju da im je donošenjem osporenih odluka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na privatni i porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. iz člana 8. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant Tunjo Krištić se žali na odluke sudova o tome da se ugovor o prodaji dionica proglasi apsolutno ništavim, što je, prema njegovom mišljenju, suprotno pozitivnim propisima i smatra da je sud trebao pravilnom primjenom materijalnog prava utvrditi da je on stekao pravo upisa kao vlasnik dionica. Ostali apelanti se žale da je sud prvo trebao riješiti njihove predmete, pa tek nakon toga razmatrati tužbe apelanta Tunje Krištića, te se žale na dosuđene troškove postupka kao i zakonske zatezne kamate. Ustavni sud je u Odluci broj AP 2195/06 od 18. oktobra 2007. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 6/08), koja je donesena povodom istih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrdio kršenje prava apelanta Tunje Krištića na pravično suđenje i pravo na imovinu, jer je utvrđeno da su sudovi previše formalno tumačili zakon, te je zaključeno da se takav formalan pristup može definirati kao arbitraran, te da su se arbitrarnom primjenom zakona «nezakonito» umiješali u prava apelanta Tunje Krištića na imovinu. U odnosu na ostale navode o povredi prava Ustavni sud je smatrao da ih u svjetlu utvrđene povrede nije potrebno razmatrati. U konkretnom predmetu, Ustavni sud ne nalazi razloge zbog kojih bi promijenio svoj stav iznijet u Odluci broj AP 2195/06, te ostaje pri zaključku da je osporenim presudama Kantonalnog suda povrijeđeno pravo apelanta Tunje Krištića na pravično suđenje i pravo na imovinu.

43. Također, u Odluci broj AP 2195/06 Ustavni sud je našao da s obzirom na zaključke u vezi sa apelacijom Tunje Krištića otpada pravni interes drugog apelanta da zahtijeva ispitivanje svoje apelacije, pošto preispitivanje zakonitosti i ustavnosti otklanjanja posljedica zbog proglašenja predmetnog ugovora apsolutno ništavnim ne može više biti predmet raspravljanja pred Ustavnim sudom. Imajući u vidu činjenicu da se to može primijeniti na ostale apelante u konkretnom predmetu, jer su u identičnoj situaciji, Ustavni sud nalazi da nije potrebno razmatrati njihove apelacije. Prema tome, u skladu sa članom 65. stav 1. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će Ustavni sud donijeti odluku kojom se obustavlja postupak kada utvrdi da nije svrsishodno voditi daljnji postupak, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VIII. Zaključak

44. Ustavni sud se poziva na svoj zaključak u Odluci broj AP 2195/06 da valjano sklopljeni ugovori o kupoprodaji vrijednosnih papira, dionica preduzeća «Polirond» d.d., u periodu kada zakoni o vrijednosnim papirima o Komisiji za vrijednosne papire i Registru vrijednosnih papira nisu mogli biti implementirani, jer država nije osigurala institucionalne uvjete za to, moraju biti realizirani, jer je redovan promet vrijednosnim papirima kao izraz, s jedne strane, raspolaganja vlastitom imovinom, a, s druge strane, investicijskog ulaganja, važniji od realizacije javnih interesa koji su inkorporirani u ovim zakonima putem potpune blokade prometa do mogućnosti provođenja navedenih zakona.

45. U odnosu na apelacije Tunje Krištića, na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio u samom meritumu stvari kao u dispozitivu ove odluke. Naime, s obzirom na to da su činjenice predmeta nesporne, da se radi o sporu koji je u vezi sa pravilnim tumačenjem relevantnih propisa u skladu sa standardima ljudskih prava i sloboda koje je Ustavni sud ovom odlukom dao, a posebno uzimajući u obzir i ekonomičnost vođenja spora i princip «razumne dužine trajanja postupka», Ustavni sud neće vraćati predmet redovnom sudu na ponovni postupak, već će se ova odluka direktno izvršiti, čime je predmet okončan. U skladu sa članom 65. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio obustaviti postupak u odnosu na apelacije ostalih apelanata.

46. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2198/06 (T. K.) | Sudska praksa | Aktio