Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3324/07 („Antonio-trade“ d.o.o. Grude)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3324/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP-3324/07, rješavajući apelacije „Antonio-trade“ d.o.o. Grude, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije “Antonio-Trade” d.o.o. Grude, podnesene protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br: Uvl-
51/07 od 26. septembra 2007. godine, Uvl-52/07, Uvl-53/07, Uvl-
54/07, Uvl-56/07 i Uvl-57/07 od 15. oktobra 2007. godine, Uvl-63/07, Uvl-64/07, Uvl-65/07, Uvl-66/07 i Uvl-67/07 od 16. oktobra 2007. godine, Uvl-73/07, Uvl-74/07, Uvl-76/07 i Uvl-77/07 od 17. oktobra 2007. godine, Uvl-58/07, Uvl-59/07, Uvl-60/07, Uvl-61/07 i Uvl-62/07 od 18. oktobra 2007. godine, Uvl-68/07, Uvl-69/07, Uvl-70/07, Uvl-
71/07 i Uvl-72/07 od 19. oktobra 2007. godine, Uvl-78/07, Uvl-79/07, Uvl-80/07, Uvl-81/07 i Uvl-82/07 od 22. oktobra 2007. godine, Uvl-
84/07, Uvl-85/07, Uvl-86/07, Uvl-87/07, Uvl-88/07, Uvl-89/07, Uvl-
90/07 i Uvl-91/07 od 23. oktobra 2007. godine, Uvl-112/07, Uvl-
113/07, Uvl-114/07, Uvl-115/07, Uvl-116/07, Uvl-117/07, Uvl-118/07 i Uvl-119/07 od 14. novembra 2007. godine, Uvl-92/07, Uvl-93/07, Uvl -94/07, Uvl-95/07 i Uvl-96/07 od 15. novembra 2007. godine, Uvl-
97/07, Uvl-98/07, Uvl-99/07, Uvl-100/07 i Uvl-101/07 od 16. novembra 2007. godine, Uvl-102/07, Uvl-103/07, Uvl-104/07, Uvl-
105/07 i Uvl-106/07 od 19. novembra 2007. godine, Uvl-107/07, Uvl-
108/07, Uvl-109/07, Uvl-110/07i Uvl-111/07 od 20. novembra 2007. godine, Uvl-120/07, Uvl-121/07 i Uvl-142/07 od 23. novembra 2007. godine, Uvl-132/07, Uvl-133/07, Uvl-134/07, Uvl-135/07 i Uvl-136/07 od 27. novembra 2007. godine, Uvl-122/07, Uvl-123/07 i Uvl-124/07 od 28. novembra 2007. godine, Uvl-144/07, Uvl-145/07, Uvl-146/07, Uvl-147/07 od 4. decembra 2007. godine, Uvl-137/07, Uvl-138/07, Uvl -139/07, Uvl-140/07 i Uvl-141/07 od 5. decembra 2007. godine, Uvl-
125/07, Uvl-126/07, Uvl-127/07, Uvl-128/07 i Uvl-129/07 od 6. decembra 2007. godine, Uvl-148/07, Uvl-149/07, Uvl-150/07, Uvl-
151/07 i Uvl-172/07 od 10. decembra 2007. godine, Uvl-130/07, Uvl-
131/07, Uvl-152/07, Uvl-153/07 i Uvl-154/07 od 11. decembra 2007. godine, Uvl-162/07, Uvl-163/07, Uvl-164/07, Uvl-165/07 i Uvl-166/07 od 12. decembra 2007. godine, Uvl-155/07, Uvl-156/07, Uvl-157/07, Uvl-173/07, Uvl-174/07, Uvl-175/07 i Uvl-176/07 od 19. decembra 2007. godine, Uvl-177/07 i Uvl-178/07 od 21. decembra 2007. godine, Uvl-158/07, Uvl-159/07, Uvl-167/07, Uvl-168/07 i Uvl-169/07 od 15. januara 2008. godine, Uvl-160/07, Uvl-161/07, Uvl-170/07, Uvl-
171/07 i Uvl-179/07 od 21. januara 2008. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Antonio-trade“ d.o.o. Grude (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Anka Hrstić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br: Uvl-51/07 od 26. septembra 2007. godine, Uvl-52/07, Uvl-53/07, Uvl-54/07, Uvl-56/07 i Uvl-57/07 od 15. oktobra 2007. godine, Uvl-63/07, Uvl-64/07, Uvl-65/07, Uvl-66/07 i Uvl-67/07 od 16. oktobra 2007. godine, Uvl-73/07, Uvl-74/07, Uvl-76/07 i Uvl-77/07 od 17. oktobra 2007. godine, Uvl-58/07, Uvl-59/07, Uvl-60/07, Uvl-61/07 i Uvl-62/07 od 18. oktobra 2007. godine, Uvl-68/07, Uvl-69/07, Uvl-70/07, Uvl-71/07 i Uvl-72/07 od 19. oktobra 2007. godine, Uvl-78/07, Uvl-79/07, Uvl-80/07, Uvl-81/07 i Uvl-82/07 od 22. oktobra 2007. godine, Uvl-84/07, Uvl-85/07, Uvl-86/07, Uvl-87/07, Uvl-88/07, Uvl-89/07, Uvl-90/07 i Uvl-91/07 od 23. oktobra 2007. godine, Uvl-112/07, Uvl-113/07, Uvl-114/07, Uvl-115/07, Uvl-116/07, Uvl-117/07, Uvl-118/07 i Uvl-119/07 od 14. novembra 2007. godine, Uvl- 92/07, Uvl-93/07, Uvl-94/07, Uvl-95/07 i Uvl-96/07 od 15. novembra 2007. godine, Uvl-97/07, Uvl-
98/07, Uvl-99/07, Uvl-100/07 i Uvl-101/07 od 16. novembra 2007. godine, Uvl-102/07, Uvl-103/07, Uvl-104/07, Uvl-105/07 i Uvl-106/07 od 19. novembra 2007. godine, Uvl-107/07, Uvl-108/07, Uvl-
109/07, Uvl-110/07i Uvl-111/07 od 20. novembra 2007. godine, Uvl-120/07, Uvl-121/07 i Uvl-
142/07 od 23. novembra 2007. godine, Uvl-132/07, Uvl-133/07, Uvl-134/07, Uvl-135/07 i Uvl-
136/07 od 27. novembra 2007. godine, Uvl-122/07, Uvl-123/07 i Uvl-124/07 od 28. novembra 2007. godine, Uvl-144/07, Uvl-145/07, Uvl-146/07, Uvl-147/07 od 4. decembra 2007. godine, Uvl-137/07, Uvl-138/07, Uvl-139/07, Uvl-140/07 i Uvl-141/07 od 5. decembra 2007. godine, Uvl-125/07, Uvl-
126/07, Uvl-127/07, Uvl-128/07 i Uvl-129/07 od 6. decembra 2007. godine, Uvl-148/07, Uvl-149/07, Uvl-150/07, Uvl-151/07 i Uvl-172/07 od 10. decembra 2007. godine, Uvl-130/07, Uvl-131/07, Uvl-
152/07, Uvl-153/07 i Uvl-154/07 od 11. decembra 2007. godine, Uvl-162/07, Uvl-163/07, Uvl-
164/07, Uvl-165/07 i Uvl-166/07 od 12. decembra 2007. godine, Uvl-155/07, Uvl-156/07, Uvl-
157/07, Uvl-173/07, Uvl-174/07, Uvl-175/07 i Uvl-176/07 od 19. decembra 2007. godine, Uvl-
177/07 i Uvl-178/07 od 21. decembra 2007. godine, Uvl-158/07, Uvl-159/07, Uvl-167/07, Uvl-
168/07 i Uvl-169/07 od 15. januara 2008. godine, Uvl-160/07, Uvl-161/07, Uvl-170/07, Uvl-171/07 i Uvl-179/07 od 21. januara 2008. godine. Apelacije su podnesene u periodu od 8. decembra 2007. godine do 29. januara 2008. godine.
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3324/07 . Spojene su sljedeće apelacije: AP-3324/07, AP-3509/07, AP-3510/07, AP-3511/07, AP-3512/07, AP-3513/07, AP-3514/07, AP-3515/07, AP-3516/07, AP-3517/07, AP-3518/07, AP-3519/07, AP-
3520/07, AP-3521/07, AP-3522/07, AP-3523/07, AP-3524/07, AP-3525/07, AP-3526/07, AP-
3527/07, AP-3528/07, AP-3529/07, AP-3530/07, AP-3531/07, AP-3532/07, AP-3533/07, AP-
3534/07, AP-3535/07, AP-3536/07, AP-3537/07, AP-3538/07, AP-3539/07, AP-3540/07, AP-
3541/07, AP-3542/07, AP-3543/07, AP-3544/07, AP-3545/07, AP-3546/07, AP-3547/07, AP-
3548/07, AP-3549/07, AP-3550/07, AP-3551/07, AP-3552/07, AP-3553/07, AP-3554/07, AP-
3555/07, AP-3556/07, AP-3557/07, AP-3558/07, AP-3559/07, AP-3560/07, AP-3561/07, AP-
3562/07, AP-3563/07, AP-3564/07, AP-3565/07, AP-3566/07, AP-3567/07, AP-3568/07, AP-
3569/07, AP-3570/07, AP-3571/07, AP-3572/07, AP-3573/07, AP-3574/07, AP-3575/07, AP-
3576/07, AP-3577/07, AP-3578/07, AP-3579/07, AP-3580/07, AP-145/08, AP-146/08, AP-147/08, AP-148/08, AP-149/08, AP-150/08, AP-151/08, AP-152/08, AP-153/08, AP-154/08, AP-155/08, AP-156/08, AP-157/08, AP-158/08, AP-159/08, AP-160/08, AP-161/08, AP-162/08, AP-163/08, AP-164/08, AP-165/08, AP-166/08, AP-167/08, AP-168/08, AP-169/08, AP-170/08, AP-171/08, AP-172/08, AP-173/08, AP-174/08, AP-175/08, AP-176/08, AP-177/08, AP-178/08, AP-179/08, AP-180/08, AP-181/08, AP-182/08, AP-183/08, AP-184/08, AP-332/08, AP-333/08, AP-334/08, AP-335/08, AP-336/08, AP-337/08, AP-338/07, AP-339/08, AP-340/08, AP-341/08, AP-342/08 i AP-343/08.
3. Sud BiH je u vijeću za upravne sporove (u daljnjem tekstu: vijeće za upravne sporove) presudama br: U-222/06, U-223/06, U-224/06 i U-225/06 od 18. maja 2007. godine, U-226/06, U-
227/06, U-228/06, U-229/06 i U-230/06 od 4. juna 2007. godine, U-231/06, U-233/06, U-234/07 i U-
235/07 od 5. juna 2007. godine, U-236/06, U-237/06, U-238/06 i U-239/06 od 6. juna 2007. godine, U-234/06, U-241/06, U-242/06, U-244/06 i U-245/06 od 7. juna 2007. godine, U-247/06, U-248/06, U-249/06 i U-250/06 od 8. juna 2007. godine, U-251/06, U-252/06, U-253/06, U-309/06 i U-310/06 od 11. juna 2007. godine, U-314/06, U-315/06, U-316/06, U-317/06 i U-318/06 od 12. juna 2007. godine, U-319/06, U-320/06, U-321/06, U-322/06 i U-323/06 od 13. juna 2007. godine, U-324/06, U-
325/06, U-326/06, U-327/06 i U-328/06 od 14. juna 2007. godine, U-329/06, U-330/06, U-331/06, U-
332/06 i U-333/06 od 15. juna 2007. godine, U-334/06, U-335/06, U-336/06, U-337/06 i U-338/06 od 18. juna 2007. godine, U-339/06, U-340/06, U-341/06 i U-342/06 od 25. juna 2007. godine, U-343/06, U-344/06 i U-345/06 od 26. juna 2007. godine, U-347/06, U-348/06, U-349/06, U-350/06 i U-351/08 od 6. jula 2007. godine, U-352/06, U-353/06, U-354/06, U-355/06 i U-356/06 od 9. jula 2007. godine, U-357/06, U-358/06, U-359/06, U-360/06 i U-361/06 od 10. jula 2007. godine, U-362/06, U-363/06, U-364/06, U-365/06 i U-366/06 od 11. jula 2007. godine, U-376/06, U-377/06, U-378/06, U-379/06 i U-380/06 od 12. jula 2007. godine, U-386/06, U-387/06, U-388/06, U-389/06 i U-390/06 od 13. jula 2007. godine, U-391/06, U-392/06, U-393/06, U-394/06 i U-395/06 od 16. jula 2007. godine, U-
396/06, U-397/06, U-398/06, U-399/06 i U-400/06 od 17. jula 2007. godine, U-381/06, U-383/06, U-
384/06 i U-385/06 od 18. jula 2007. godine, U-401/06, U-402/06, U-403/06, U-404/06 i U-405/06 od 19. jula 2007. godine, U-406/06, U-407/06, U-408/06, U-409/06 i U-410/06 od 20. jula 2007. godine, U-411/06, U-412/06, U-413/06 i U-414/06 od 23. jula 2007. godine, U-415/06, U-416/06, U-417/06 i U-418/06 od 24. jula 2007. godine, odbio apelantove tužbe podnesene protiv rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, donesenih u žalbenom postupku protiv rješenja Regionalnog centra Mostar, kojima su odbijeni apelantovi zahtjevi za izmjenu podataka u deklaracijama, kao i zahtjevi za povrat više uplaćenih carinskih dažbina.
4. Sud BiH –apelaciono upravno vijeće (u daljnjem tekstu: apelaciono-upravno vijeće) je presudama br: Uvl-51/07 od 26. septembra 2007. godine, Uvl-52/07, Uvl-53/07, Uvl-54/07, Uvl- 56/07 i Uvl-57/07 od 15. oktobra 2007. godine, Uvl-63/07, Uvl-64/07, Uvl-65/07, Uvl-66/07 i Uvl-
67/07 od 16. oktobra 2007. godine, Uvl-73/07, Uvl-74/07, Uvl-76/07 i Uvl-77/07 od 17. oktobra 2007. godine, Uvl-58/07, Uvl-59/07, Uvl-60/07, Uvl-61/07 i Uvl-62/07 od 18. oktobra 2007. godine, Uvl-68/07, Uvl-69/07, Uvl-70/07, Uvl-71/07 i Uvl-72/07 od 19. oktobra 2007. godine, Uvl-78/07, Uvl-79/07, Uvl-80/07, Uvl-81/07 i Uvl-82/07 od 22. oktobra 2007. godine, Uvl-84/07, Uvl-85/07, Uvl-86/07, Uvl-87/07, Uvl-88/07, Uvl-89/07, Uvl-90/07 i Uvl-91/07 od 23. oktobra 2007. godine, Uvl-112/07, Uvl-113/07, Uvl-114/07, Uvl-115/07, Uvl-116/07, Uvl-117/07, Uvl-118/07 i Uvl-119/07 od 14. novembra 2007. godine, Uvl-92/07, Uvl-93/07, Uvl-94/07, Uvl-95/07 i Uvl-96/07 od 15. novembra 2007. godine, Uvl-97/07, Uvl-98/07, Uvl-99/07, Uvl-100/07 i Uvl-101/07 od 16. novembra 2007. godine, Uvl-102/07, Uvl-103/07, Uvl-104/07, Uvl-105/07 i Uvl-106/07 od 19. novembra 2007. godine, Uvl-107/07, Uvl-108/07, Uvl-109/07, Uvl-110/07i Uvl-111/07 od 20. novembra 2007. godine, Uvl-120/07, Uvl-121/07 i Uvl-142/07 od 23. novembra 2007. godine, Uvl-132/07, Uvl-
133/07, Uvl-134/07, Uvl-135/07 i Uvl-136/07 od 27. novembra 2007. godine, Uvl-122/07, Uvl-
123/07 i Uvl-124/07 od 28. novembra 2007. godine, Uvl-144/07, Uvl-145/07, Uvl-146/07, Uvl-
147/07 od 4. decembra 2007. godine, Uvl-137/07, Uvl-138/07, Uvl-139/07, Uvl-140/07 i Uvl-141/07 od 5. decembra 2007. godine, Uvl-125/07, Uvl-126/07, Uvl-127/07, Uvl-128/07 i Uvl-129/07 od 6. decembra 2007. godine, Uvl-148/07, Uvl-149/07, Uvl-150/07, Uvl-151/07 i Uvl-172/07 od 10. decembra 2007. godine, Uvl-130/07, Uvl-131/07, Uvl-152/07, Uvl-153/07 i Uvl-154/07 od 11. decembra 2007. godine, Uvl-162/07, Uvl-163/07, Uvl-164/07, Uvl-165/07 i Uvl-166/07 od 12. decembra 2007. godine, Uvl-155/07, Uvl-156/07, Uvl-157/07, Uvl-173/07, Uvl-174/07, Uvl-175/07 i Uvl-176/07 od 19. decembra 2007. godine, Uvl-177/07 i Uvl-178/07 od 21. decembra 2007. godine, Uvl-158/07, Uvl-159/07, Uvl-167/07, Uvl-168/07 i Uvl-169/07 od 15. januara 2008. godine, Uvl-
160/07, Uvl-161/07, Uvl-170/07, Uvl-171/07 i Uvl-179/07 od 21. januara 2008. godine, odbio kao neosnovane apelantove zahtjeve za preispitivanje presuda tog suda koje su navedene u prethodnom stavu ove odluke. U obrazloženju presuda je navedeno da je vijeće za upravne sporove pravilno zaključilo da je postupak utvrđivanja carinske vrijednosti robe u svrhu primjene Carinske tarife BiH, proveden u skladu sa članovima 25. do 33. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 57/04), kao i u skladu sa odredbama članova 60. do 92. Odluke o provedbi Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ 63a/04). Nadalje, navedeno je da je vijeće za upravne sporove dalo pravilno tumačenje citiranih odredaba, kojim je propisan redoslijed metoda koje se koriste pri utvrđenju carinske vrijednosti robe, posebno člana 26, 27, 29. i 30. pomenutog zakona, pravilno konstatujući u pobijanim presudama da carinski organi nisu mogli prihvatiti transakcijsku vrijednost robe označene u prijavi i iz kojih razloga je nisu mogli prihvatiti, te ističući da je ta vrijednost utvrđena na način propisan u članu 27, a ne 26. Zakona o carinskoj politici, o čemu su sačinjeni zapisnici, koje je potpisao ovlašteni špediter kao deklarant, nakon čega su plaćene carina i druge carinske dažbine i roba stavljena u slobodan promet. Shodno tome, apelaciono –upravno vijeće je zaključilo da, suprotno navodima iz zahtjeva, carinski dužnik nije apelant, već ovlašteni špediter, koji je u skladu sa članom 193. stav 3. Zakona o carinskoj politici, prijavio uvezenu robu, sačinio deklaraciju, a zatim svojim potpisom i pečatom dao saglasnost za carinsku vrijednost robe utvrđenu od strane carinskih organa, platio carinu i druge carinske dažbine, nakon čega je roba stavljena u slobodan promet. Takođe, apelaciono-upravno vijeće je zaključilo da je, suprotno navodima iz zahtjeva, vijeće za upravne sporove pravilno protumačilo član 835. Zakona o obligacionim odnosima, zaključivši da se u konkretnom slučaju radi o obligacionom odnosu između apelanta, kao nalogodavca i ovlaštenog špeditera, kao nalogoprimca, te da ne postoji pravni odnos između apelanta, kao nalogodavca i carinskih organa, pa apelant kao uvoznik ne može zahtijevati vraćanje iznosa ili dijela tog iznosa plaćenog na ime carinskih obaveza, s obzirom da je ovlašteni špediter preuzeo obavezu plaćanja u skladu sa navedenim članom Zakona o obligacionim odnosima, saglasio se sa carinskom vrijednosti robe utvrđenom od strane carinskih organa, te izvršio uplatu.
5. Apelant je naveo da je u upravnim postupcima, upravnim sporovima, te osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda ovih prava se po apelantu ogleda u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava od strane carinskih organa kao i Suda BiH.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Shodno praksi Ustavnog suda, kao i praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, smatra se da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana
6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, broj AP-1280/07 od 26. juna 2007. godine i broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u postupku koji se tiče primjene carinskog zakonodavstva, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-547/03 od 26. avgusta 2004. godine). Budući da u apelantovom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da je ovaj dio navoda apelanta inkompatibilan ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
8. U pogledu apelantovih navoda o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud takođe podsjeća na svoje stanovište da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II73.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji, po materiji koju reguliše, spada u oblast javnog prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-285/03 od 23. jula 2004. godine i broj AP-829/04 od 26. oktobra 2004. godine). Ustavni sud smatra da se isto stanovište treba primijeniti i na apelantov slučaj, budući da se radi o primjeni carinskog zakondavstva-Zakona o carinskoj politici. Obzirom na navedeno, apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacije odbaciti kao nedopuštene ukoliko su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović