Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1892/07 («Sa-Gloria» d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 13. 05. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1892/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. maja 2008. godine, u predmetu broj AP 1892/07, rješavajući apelaciju «Sa-glorija» d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Sa-glorija» d.o.o. Sarajevo podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine br.: Uvl-
135/06, Uvl-136/06, Uvl-137/06, Uvl-138/06, Uvl-139/06 od 11. juna 2007. godine, Uvl-200/06 od 14. maja 2007. godine, Uvl-201/06, Uvl-
202/06, Uvl-203/06, Uvl-204/06 od 15. maja 2007. godine, Uvl-205/06, Uvl-206/06, Uvl-207/06, Uvl-208/06 od 16. maja 2007. godine, Uvl-
210/06, Uvl-211/06, Uvl-212/06, Uvl-213/06, Uvl-214/06 od 23. maja 2007. godine, Uvl-215/06, Uvl-349/06, Uvl-350/06, Uvl-351/06, Uvl-
352/06, Uvl-353/06 od 24. maja 2007. godine, i presuda Suda Bosne i Hercegovine, br.: U-1203/05, U-1204/05, U-1205/05, U-1206/05, U-
1207/05 od 14. septembra 2006. godine, U-1305/05 od 3. oktobra 2006. godine, U-1306/05, U-1307/05, U-1308/05, U-1309/05, U-1310/05 od 4. oktobra 2006. godine, U-1311/05, U-1312/05, U-1313/05, U-
1315/05 od 5. oktobra 2006. godine, U-1316/05, U-1317/05, U-
1318/05, U-1319/05, U-1320/05 od 6. oktobra 2006. godine, U-
1321/05, U-1322/05, U-1323/05, U-1324/05, U-1325/05 od 9. oktobra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Sa-Gloria» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Almin Dautbegović, advokat iz Zenice, podnio je, 20. juna 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv 25 presuda vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), koje su navedene u izreci ove odluke, donesene po tužbama «Gloria» d.o.o. Tomislavgrad, pravnog prednika apelanta, protiv rješenja Uprave za indirektno oporezivanje BiH, te 25 presuda istog sudaapelacionog upravnog vijeća, koje su također navedene u izreci ove odluke, donesene po zahtjevu prednika apelanta za preispitivanje sudske odluke.
2. Budući da apelant osporava presude Suda BiH donesene u 25 odvojena postupka apelacije su zavedene pod brojevima AP-1892/07 do AP-1916/07 (25 predmeta), ali obzirom da se predmetne apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1892/07.
3. Sud BiH je u vijeću za upravne sporove presudama br.: U-1203/05, U-1204/05, U-
1205/05, U-1206/05, U-1207/05 od 14. septembra 2006. godine, U-1305/05 od 3. oktobra 2006. godine, U-1306/05, U-1307/05, U-1308/05, U-1309/05, U-1310/05 od 4. oktobra 2006. godine, U-
1311/05, U-1312/05, U-1313/05, U-1315/05 od 5. oktobra 2006. godine, U-1316/05, U-1317/05, U-
1318/05, U-1319/05, U-1320/05 od 6. oktobra 2006. godine, U-1321/05, U-1322/05, U-1323/05, U-
1324/05, U-1325/05 od 9. oktobra 2006. godine odbio apelantove tužbe kojima su osporena rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine donesena u žalbenom postupku protiv rješenja Regionalnih centara (Mostar-23 rješenja i Banjaluka 2 rješenja) kojima su odbijeni apelantovi zahtjevi za promjenu podataka u jedinstvnim carinskim ispravama, kao i zahtjevi za povrat više plaćene carine i carinskih dažbina. U obrazloženjima osporenih presuda je navedeno da je carinska vrijednost robe koju je apelant uvezao u Bosnu i Hercegovinu utvrđena primjenom člana 26. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine tj. prema vrijednosti identične robe prodane za izvoz u Bosni i Hercegovini u isto ili približno isto vrijeme kada i roba čija se vrijednost utvrđuje. Sud BiH je zaključio da, suprotno apelantovim navodima, nije bilo uslova da se carinska vrijednost robe odredi primjenom člana 25. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine prema kojem se carinska vrijednost uvezene robe utvrđuje prema transakcijskoj vrijednost tj. prema stvarno plaćenoj cijeni ili cijeni koju je uvoznik trebao da plati u trenutku prodaje robe za izvoz u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
4. Sud BiH –apelaciono upravno vijeće je presudama br.: Uvl-135/06, Uvl-136/06, Uvl-
137/06, Uvl-138/06, Uvl-139/06 od 11. juna 2007. godine, Uvl-200/06 od 14. maja 2007. godine, Uvl-201/06, Uvl-202/06, Uvl-203/06, Uvl-204/06 od 15. maja 2007. godine, Uvl-205/06, Uvl-206/06, Uvl-207/06, Uvl-208/06 od 16. maja 2007. godine, Uvl-210/06, Uvl-211/06, Uvl-212/06, Uvl-213/06, Uvl-214/06 od 23. maja 2007. godine, Uvl-215/06, Uvl-349/06, Uvl-350/06, Uvl-351/06, Uvl-352/06, Uvl-353/06 od 24. maja 2007. godine, odbio kao naosnovane apelantove zahtjeve za preispitivanje presuda tog suda koje su navedene u prethodnom stavu ove odluke.
5. Apelant je naveo da je u postupku donošenja osporenih presuda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda ovih prava se po apelalantu ogleda u nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju od strane carinskih organa kao i Suda BiH, a što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Shodno praksi Ustavnog suda, kao i praksi bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, smatra se da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojim odlukama, broj AP-1567/06 od 13. septembra 2006. godine, broj AP-1248/06 od 5. aprila 2007. godine i broj AP-1280/07 od 26. juna 2007. godine, razmatrajući apelaciju istog apelanta izjavljenu protiv odluka Suda BiH, zbog povrede istih ustavnih prava, u identičnom činjeničnom i pravnom osnovu, zaključio da se apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak i imovinu, u smislu člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u postupku koji se tiče primjene carinskog zakonodavstva. Razlozi dati u odluci Ustavnog suda broj AP-1567/06, AP-1248/06 i AP-1280/07 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, te Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović