Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2710/06 (T. K.)

Odluka donesena 30. 05. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Regres
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2710/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 05. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici David Feldman, Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Tudor Pantiru, Mato Tadić, Constance Grewe, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 30. maja 2008. godine, u predmetu broj AP-2710/06, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog Kantona podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž- 06-000258 od 10. jula 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj I-2556/05 od 11. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tuzlanski Kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 22. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-000258 od 10. jula 2006. godine i rješenja Općinskog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-2556/05 od 11. januara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-357/05 od 29. jula 2005. godine, obavezan je apelant da tužitelju N.H. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), isplati iznos od 1.560,27 KM na ime neisplaćenog regresa za 2000, 2001, 2002. i 2003. godinu, sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa do konačne isplate, uz troškove parničnog postupka.

3. Općinski sud je na osnovu pravosnažne i izvršne presude, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja, donio rješenje broj I-2556/05 od 20. septembra 2005. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja na novčanim sredstvima apelanta, koja se vode na transakcijskom računu kod Tuzlanske banke DD Tuzla. Apelant je protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor, kojeg je Općinski sud rješenjem broj I-2556/05 od 11. januara 2006. godine odbio, a rješenje o izvršenju od 20. septembra 2005. godine, održao na snazi.

4. Kantonalni sud je odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda broj I-2556/05 od 11. januara 2006. godine, donio rješenje, broj 003-0-Gž-06-000258 od 10. jula 2006. godine kojim je žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud navodi da je obaveza za apelanta da isplati tražiocima izvršenja novčane iznose utvrđena pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda, broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-357/05 od 29. jula 2005. godine. Dalje, Kantonalni sud ističe da izneseni prigovor apelanta ne predstavlja ni jedan od razloga koji sprečavaju izvršenje u smislu odredbe člana 47. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 32/03 i 52/03), kao ni razloga za obustavu postupka u smislu odredbe člana 170. stav 2. navedenog zakona. Kantonalni sud navodi, da sudovi prilikom raspravljanja i odlučivanja u građanskim pravima primjenjuju mjerodavne zakone u skladu sa pravima i slobodama zagarantovanim Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njenim protokolima, koji u smislu odredbe člana II/2 Ustava Bosne i Hercegovine imaju prioritet nad svim ostalim zakonima, uključujući u ovom slučaju i Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o privremenom odlaganju). Kantonalni sud dalje ističe, da bi u konkretnom slučaju neprovođenja izvršenja dopuštenog rješenjem prvostepenog suda od 20. septembra 2005. godine dovelo do povrede člana 6. Evropske konvencije, tj. prava na pristup sudu, te bi primjenom navedenog zakona bio stavljen pretjeran teret na tražioca izvršenja čime se ne bi udovoljilo traženom uslovu proporcionalnosti između javnog interesa i osnovnih prava pojedinaca koje su garantovane Evropskom konvencijom. Kantonalni sud je istakao, da je isti stav zauzeo i Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojim odlukama AP-969/04 i AP-703/05 od 23. marta 2005. godine, u kojima su usvojene apelacije apelanata izjavljene upravo zbog neprovođenja izvršenja dopuštenih rješenjima sudova zbog primjene Zakona o privremenom odlaganju.

5. Apelant ističe da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni pozitivno pravnih propisa. Apelant predlaže da Ustavni sud ukine osporene sudske odluke i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje ili da sam meritorno rješi predmet.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Apelant je naveo da je u postupku donošenja osporenih rješenja došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U konkretnom slučaju apelant je osporio rješenja donesena u postupku izvršenja presude Kantonalnog suda kojom je apelant obavezan na naknadu određenih novčanih iznosa za godišnji odmor – regres tražiocu izvršenja. Ustavni sud je, u predmetu AP-1996/06, već odlučivao o istim pravim pitanjima po apelaciji podnesenoj od strane apelanta i donio je odluku u kojoj je odbacio kao ratione materiae apelantove navode o povredi njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci AP- 1996/06 od 6. marta 2007. godine.

8. Razlozi navedeni u odluci AP-1996/06 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2710/06 (T. K.) | Sudska praksa | Aktio