Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1323/08 («Ramix» d.o.o. Tešanj i I. R.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1323/08
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović i potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 1323/08, rješavajući zahtjev «Ramixa» d.o.o. Tešanj i Ise Ramićaza donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev «Ramixa» d.o.o. Tešanj i Ise Ramića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. «Ramix» d.o.o. Tešanj i Iso Ramić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tešnja, koje zastupa Senad Droce, advokat iz Mostara, podnijeli su 5. maja 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-PŽP-07-000 265 od 26. februara 2008. godine i Rješenja Federalnog ministarstva prometa i komunikacija, Ured za prekršaje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj P-325/06 od 28. jula 2006. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio nadležnom organu pokretanje postupka izvršenja do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva broj P-325/06 od 28. jula 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-PŽP-07-000 265 od 26. februara 2008. godine, zbog prekršaja iz člana 95. st. 1. i 2. tačka 2. i člana 99. stav 2. Zakona o cestovnom prijevozu FBiH («Službene novine FBiH» broj 28/06), apelanti su, kao odgovorna pravna lica, kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 4.000 KM. U obrazloženju ovog rješenja navedeno je da su apelanti odgovorni zbog toga što je policijskom kontrolom utvrđeno da je za njihov šleper, zatečen u prometu prilikom ulaska u BiH na graničnom prijelazu Izačić, istekla važnost kartona o izvršenom preventivnom tehničkom pregledu, a za šleper nije postojao karton o izvršenom preventivnom tehničkom pregledu. Kantonalni sud je osporenim Rješenjem broj 001-0-PŽP-07-000 265 od 26. februara 2008. godine potvrdio prvostepeno rješenje, zaključivši da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.
3. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana
6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloženju ovih tvrdnji, apelanti navode da je Zakon o prekršajima FBiH objavljen 21. juna 2006. godine, a da je stupio na snagu osam dana kasnije, odnosno 29. juna 2006. godine. U prelaznim odredbama tog zakona je navedeno, između ostalog, da «Federalno vijeće za prekršaje i komisije za prekršaje federalnih organa uprave prestaju raditi danom početka primjene ovog zakona», a da će se predmeti, koji do dana početka primjene ovog zakona nisu okončani, dostaviti nadležnim općinskim sudovima na rješavanje. Slijedom navedenog, apelanti smatraju da je prvostepeno rješenje apsolutno ništavo jer ga je donio nepostojeći organ, a da je Kantonalni sud propustio o tome voditi računa prema službenoj dužnosti. Također, apelanti smatraju da im je pravo na pravično suđenje prekršeno i zbog toga što je Federalno ministarstvo, a zatim i Kantonalni sud, pogrešno utvrdilo činjenično stanje iako su apelanti dostavili, kako navode, svu neophodnu dokumentaciju. Apelanti nisu obrazložili zahtjev za izdavanje privremene mjere, osim što su naveli da taj zahtjev zasnivaju na tvrdnjama o kršenju prava na pravično suđenje.
4. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
5. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
6. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
7. Iz navoda apelacije proizlazi da se apelanti žale da im je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje zbog toga što im je, kako tvrde, sudio organ koji prema zakonu nije za to bio ovlašten, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na privremenu mjeru, apelanti traže donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud nadležnom organu zabranio pokretanje postupka izvršenja pravosnažne sudske odluke. Ustavni sud zapaža da iz ovako postavljenog zahtjeva proizlazi, prije svega, da postupak izvršenja pravosnažne sudske odluke nije ni pokrenut, te da se traži intervencija Ustavnog suda s ciljem zabranjivanja nadležnom organu da pokrene postupak izvršenja. Međutim, Ustavni sud smatra da apelanti ovakav svoj zahtjev nisu ničim obrazložili, već su ga samo zasnovali na činjenicama i dokazima koje su ponudili s ciljem dokazivanja svojih navoda o kršenju prava na pravično suđenje.
8. U vezi s tim, kako je već rečeno, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge kojima se želi dokazati navodno kršenje apelantovih ustavnih prava, bez obzira koliko ozbiljna pitanja apelant eventualno pokreće. Naime, razlozi koji se nude u smislu dokazivanja kršenja nekog od garantiranih ljudskih prava ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere, čak ni kada je postupak izvršenja u toku, a kamoli zabranjivanja nadležnom organu pokretanja postupka izvršenja. Osim toga, ovi razlozi sami po sebi ne mogu opravdati postavljeni zahtjev za donošenje tražene privremene mjere pred Ustavnim sudom, a apelanti nisu ponudili bilo kakve razloge i dokaze koji bi opravdali ovakvu intervenciju Ustavnog suda, odnosno iz kojih bi se moglo zaključiti da bi za apelante nastale nenadoknadive štetne posljedice naplatom iznosa od 4.000 KM na ime kazne i u čemu bi se takve eventualne posljedice ogledale, a koje bi se mogle spriječiti samo privremenom mjerom koju bi donio Ustavni sud. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovanim.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović