Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1350/08 (M., N. i H. K.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1350/08

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-1350/08, rješavajući zahtjev Muharema, Nurage i Hasana Kurtovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Muharema, Nurage i Hasana Kurtovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem, Nuraga i Hasan Kurtović (u daljnjem tekstu: apelanti), zastupani po Fahriji Karkinu, advokatu iz Sarajeva, podnijeli su 9. maja 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-07-000498, od 19. februara 2008. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio puštanje na slobodu apelanata, koji izdržavaju kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Pravosnažnom presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-

07-000498, od 19. februara 2008. godine, djelimično je uvažena žalba optuženih, apelanata, protiv prvostepene presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-K-06-000032, od 31. augusta 2007. godine, te je ista preinačena tako da su apelanti oglašeni krivim za krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 2. tačka d. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Apelantu Muharemu Kurtoviću utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 13 godina, dok je prihvaćena utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 godine po prethodnoj pravosnažnoj presudi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (Kž-592/05, od 2. februara 2006. godine), pa je, na osnovu člana 49. i člana 54. stav 2. točka b) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 16 godina. Apelantu Hasanu Kurtoviću utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 11 godina, dok je prihvaćena utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine po prethodnoj pravosnažnoj presudi Kantonalnog suda u Bihaću (Kž-35/05, od 31. oktobra 2005. godine), pa je, na osnovu člana 49. i člana 54. stav 2. točka b) Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 13 godina. Apelantu Hasanu Kurtoviću utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 godina. U kazne su uračunata vremena provedena u pritvoru.

3. Apelanti smatraju da je pobijanom presudom došlo do povrede njihovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. U svojim apelacijama, apelanti traže izdavanje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio puštanje na slobodu apelanata, koji izdržavaju kazne zatvora, do donošenja odluke o apelaciji.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. Ustavni sud naglašava da apelant mora uvjeriti Ustavni sud da će u slučaju nedonošenja privremene mjere nastupiti neotklonjiva i ozbiljna štetna posljedica. Nastupanje štete mora biti akutno i izvjesno. Tumačenje pojmova „neotklonjiva i ozbiljna šteta” mora biti restriktivno, jer se privremena mjera miješa u uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa (Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, CH/02/8050, Mile Savić protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o privremenoj mjeri, od 6. jula 2005. godine, tač. 26. i 27), kao što je u predmetnom slučaju, izvršenje jedne pravosnažne krivične presude i izdržavanje kazne zatvora.

9. U konkretnom slučaju, apelanti tvrde da bi se neizricanjem privremene mjere nastavilo kršenje njihovih ljudskih prava „sa nesagledivim posljedicama, što bi dovelo i do nastanka štete koja se ne bi mogla nadoknaditi, niti na drugi način spriječiti“.

10. U konkretnom slučaju, osim svojih navoda, apelanti ne nude nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne neotklonjive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Ukazivanje na „nesagledive posljedice“ i „nastanak štete koja se ne bi mogla nadoknaditi“ je paušalno i nepotkrijepljeno dokazima. Osim toga, kao što je rečeno, navodi o kršenju ljudskih prava per se nisu razlog za donošenje privremene mjere. To pitanje će biti utvrđeno u meritornoj odluci Ustavnog suda.

11. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim, te je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović Sekretar Redakcione komisije Predsjednica Redakcione komisije

Zvonko Mijan Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1350/08 (M., N. i H. K.) | Sudska praksa | Aktio