Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-251/08 (A.R.Z.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-251/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 251/08, rješavajući apelaciju A.R.Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.R.Z. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002 614 od 30. oktobra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-005 407 od 21. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A.R.Z. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnijela je 19. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-002 614 od 30. oktobra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-07-005 407 od 21. septembra 2007. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-P-07-005 407 od 21. septembra 2007. godine odbijen je apelantičin prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja uz prijedlog za određivanje mjere osiguranja kojim je predloženo vraćanje apelantice na rad kod poslodavca - Udruženje «Vaša prava Bosne i Hercegovine» Sarajevo (u daljnjem tekstu: protivnik osiguranja), kao i da se zabrani protivniku osiguranja da na bilo koji način raspolaže poslovnom dokumentacijom i pečatom za koji je bila zadužena apelantica. U obrazloženju svog rješenja Općinski sud je naveo da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za određivanje mjere osiguranja u smislu odredbi člana 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 53/03). Sud je naveo da je prvi stav prijedloga za donošenje mjere osiguranja identičan postavljenom tužbenom zahtjevu tužbe koju je apelantica podnijela protiv protivnika predlagača tako da bi donošenjem mjere osiguranja bio iscrpljen tužbeni zahtjev a što je u suprotnosti sa odredbama člana 272. stav 3. ZPP. U pogledu drugog stava prijedloga za donošenje mjere osiguranja, sud je isti odbio, ocjenjujući da bi zabranom protivniku osiguranja da raspolaže poslovnom dokumentacijom i pečatom za koji je bila zadužena apelantica nastale nesagledive posljedice po rad protivnika predlagača, a posebno za primaoce besplatne pravne pomoći.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelantice protiv Rješenja Općinskog suda broj 065-0-P-07-005 407 od 21. septembra 2007. godine, donio je Rješenje broj 009-0-Gž-07-002 614 od 30. oktobra 2007. godine kojim je žalba apelantice odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
4. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava iz radnog odnosa zaštićena Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud napominje da je osnovni cilj odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije garantovanje pravičnog postupka kojim se, između ostalog, utvrđuju građanska prava pojedinca. U ovom slučaju, Ustavni sud mora utvrditi da li postupak određivanja mjere osiguranja predstavlja postupak u kojem se utvrđuje građanska prava apelanatice. Bivša Evropska komisija za ljudska prava je u slučaju X protiv Ujedinjenog kraljevstva (predstavka broj 7990/77, DR 24, tačka 4, strana 60-61), zaključila: «Ovaj postupak, [određivanja privremene mjere] zapravo, ne utvrđuje konačno građanska prava, pa čak ni privremeno...On samo utvrđuje njegovu (apelantovu) trenutnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka. U tom smislu, Komisija zaključuje da je ovo pitanje izvan djelokruga člana 6. Konvencije, te da se apelantova žalba, prema tome, mora odbaciti...kao inkompatibilan sa odredbama Konvencije». Isti stav u svojoj praksi zauzeo je i Ustavni sud (vidi Odluku Ustavnog suda U-63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku BiH» broj 38/03).
7. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da i u konkretnom slučaju mjera obezbjeđenja ne prejudicira glavnu odluku. Mjera obezbjeđenja prestaje da važi pravosnažnim okončanjem postupka koji se vodi o glavnoj pravnoj stvari. Ona određuje privremenu pravnu poziciju apelanatice do konačnog ishoda glavnog postupka. Prema tome, postupak određivanja mjere osiguranja ne određuje građanska prava apelantice u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanatice o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, aplentica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na rad koje je zagarantovano čl. 6. i 7. Međunaronog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelantice, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelantica pobija odluke donesene u postupku određivanja mjere osiguranja, koji se nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanatice. Ustavni sud napominje da su redovni sudovi osporenim rješenjima rješavali procesna pitanja, tj. postojanje procesnih pretpostavki za odlučivanje o mjeri obezbjeđenja koju je apelantica tražila, ne odlučujući pri tome o osnovanosti njenog tužbenog zahtjeva, pa samim tim ni o imovinskim pravima i pravu rad apelantice. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se navodi apelantice o povredi prava na imovinu, prava na rad i nediskriminaciju, takođe, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović