Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-263/07 (M. J.)

Odluka donesena 12. 06. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-263/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 06. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP 263/07, rješavajući apelaciju Mileta Jokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileta Jokića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herecgovine, broj 070-0-Rev-06-000411 od 31. oktobra 2006. godine i presude Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-843/03 od 9. juna 2006. godine i presude Općinskog suda u Ključu, broj P-102/02 od 6. juna 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Jokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanice Gornje, podnio je 5. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-

000411 od 31. oktobra 2006. godine i presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-843/03 od 9. juna 2006. godine i presude Općinskog suda u Ključu(u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-102/02 od 6. juna 2003. godine.

2. Općinski sud je donio presudu, broj P-102/02 od 6. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-843/03 od 9. juna 2005. godine, kojom je odbio zahtjev apelanta da se DOO «Elektroobnova Pašalić» iz Bosanske Krupe, kao tuženi, obaveže da mu na ime naknade štete isplati iznos od 8.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 16. decembra 2002. godine do isplate.

3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000411 od 31. oktobra 2006. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je, shodno članu 364. stav 2. predhodnog Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se primjenjuje na osnovu odredbe člana 456. stav 1. važećeg ZPP, revizija dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi iznos od 15.000,00 KM, a budući da u konkretnom slučaju taj uslov nije zadovoljen, sud je primjenom člana 374. ZPP reviziju odbacio.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-

000 411 od 31. oktobra 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-843/03 od 9. juna 2005. godine

8. S obzirom na to da je apelantu 4. jula 2005. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž-843/03 od 9. juna 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. januara 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-263/07 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio