Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-492/07 (A. i A. M.)
Odluka donesena 12. 06. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-492/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 06. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije, Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 12. juna 2008. godine, u predmetu broj AP-492/07, rješavajući apelaciju Adisa i Aide Mušanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adisa Mušanovića, podnesena zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana
152. Zakona o radu Ministarstva rada i boračko –invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-173-2893/01/R.K. od 14. septembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aide Mušanović, podnesena zbog neizvršenja rješenja Komisije za implementaciju člana
152. Zakona o radu Ministarstva rada i boračko –invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-173-2892/R.K. od 10. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Adis i Aida Mušanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kneževa, podnijeli su, 31. januara 2007. godine, podnesak Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) zbog neizvršenja rješenja rješenja Komisije za implementaciju člana 152. Zakona o radu Ministarstva rada i boračko –invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 152.) broj 05/5-173-2893/01/R.K. od 14. septembra 2006. godine i broj 05/5-173-2892/R.K. od 10. oktobra 2006. godine. Navedeni podnesak Komisija je, 2. februara 2007. godine, dostavila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) na osnovu člana 5. Sporazuma u skladu sa članom XIV Aneksa 6. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji su strane potpisale 25. septembra 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 35/03). Ustavni sud je navedeni podnesak apelanata registrovao pod brojem AP-
492/07.
2. Rješenjima Komisije za implementaciju člana 152. broj 05/5-173-2893/01/R.K. od 14. septembra 2006. godine i broj 05/5-173-2892/R.K. od 10. oktobra 2006. godine apelantima je priznato pravo na otpremninu, apelantu u visini od 2,66, a apelantici u visini od 2,00 prosječne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca prije mjeseca u kome je apelantima priznato pravo na otpremninu, odnosno izvršena isplata otpremnine prema podacima Republičkog Zavoda za statistiku. Takođe, u rješenjima je navedeno da će se isplata otpremnine vršiti kada se obezbjede sredstva za te namjene.
3. Apelanti se žale da im otpremnina nije isplaćena i da je time povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti traže da se gore navedena rješenja izvrše i da im se isplati naknada nematerijalne i materijalne štete zbog neizvršenja rješenja u razumnom roku.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelanti se žale na neizvršenje rješenja Komisije za implementaciju člana 152. broj 05/5-173-2893/01/R.K. od 14. septembra 2006. godine i broj 05/5-
173-2892/R.K. od 10. oktobra 2006. godine, kojima je im je priznato pravo na otpremninu u određenom iznosu. Međutim, prema stanju spisa, apelanti nisu pokrenuli postupak izvršenja predmetnih rješenja, iako su imali tu mogućnost u skladu sa članom 3. stav 1. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 59/03, 85/03 i 64/05). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović